• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Zoran Antonijević, poezija

Autor/ica: Zoran Antonijević
poezijastranezoran antonijevic
Objavljeno: 25.11.2018

 

Naša jutra

Deponije od porodičnih albuma
pokraj drvoreda žalosnih vrba
utvare uspomena
u kaljugi procvetali osmesi
svatova, beba, vojnika

U nedrima groblja
žuta magla
dah mamurnog Sunca
miluje trnje

Krik žrtve oglašava jutro
teče vrela krv u slavu današnjeg sveca
još jedna svinja otišla je u raj

Šapat samrtnika
pali slavsku sveću
crne suze sviću
na obrazu ikone.

 

Novembar

Kroz izmaglicu gvire
Prazne kafane
Memljive odaje
Svetilišta rakije
Gde se svetla nikada ne gase
Od kada su se prvi put upalila
Sama od sebe
Kada je pijani Željko
Izbio sinu oko

Noć se povlači
Ušuškana kožom
Mrtvih životinja
Uspavana jecajem deteta
Ostavljenog na pragu
Hrama Uspenja presvete Bogorodice
Ispred teških crnih vrata
Iza kojih plaču ikone

Na masne prozore
Jutro pustiće snop hladnog svetla
Osvetliće naše smradne sobe
I nas
Pozelenele od zavisti prema pticama.

 

Jutro, kafa, novine

Ostavi mi draga današnje novine
Ne bacaj ih u đubre
Hoću da sačuvam pisano sećanje
Na dan kada se pucalo
Kada se ubijalo
Kada je Bog pokazao lice
Kada su meci prštali na sve strane
I krv je lila na haljinice boje lila
Dok je mesec hipnotisao pse
Izvlačio im duše iz tela
I slao ih u mačije sne
Da tamo ostanu zakatančeni
Dok im se sjutrom tela tope
Smradom sa puta skreću
Pogrebnu povorku
U dim kafe koju si mi skuvala
Na vatri zapaljenih krstova.

 

Noć i dan

Kapljica kosmičke tame gasi dan
Pogled ubice razlio se niz ulice

Na trepavici vise prolaznici
Cede se osmesi
Iznutrice nade

Pipci sunca miluju lobanje
Jutro se umiva u vrisku

Crkvena zvona uvek pretekne
šapat nečastive molitve

 

Noćni ulov

Crni oblaci večeraju
molitvu očajnika

Bele se zubi vampira
Srpasta Luna na prozoru vreba

Divlji konji utrčaše
u čeljusti sna.

 

Đavo je dete

Pred sumrak
đavo hvata ptice
stiska krilata stvorenja
iznuđuje cvrkute
svira na slavujima, zebama i
ostalim pernatim instrumentima,
živom muzikom
tera te da izađeš iz sobe
u šetnju
po ulicama za koje bih voleo da ih nema
po trgu i centru
gde deca cvrkuću
trčkaraju oko očeva i majki
koji sede
u obližnjim kafićima
i cerekaju se

Prizor je uvek isti
đavo ne menja
ni pokrete ni marionete

Đavo se igra
Đavo je dete.

 

Fatamorgana

Neće doći naše jato
Uzalud verujemo
U izbavljenje
U cvrkut sa neba
To je samo odjek
Smeh fatamorgane

Mi smo ljubimci iluzije
Dve slepe ptice u kavezu
Dar crvenog sunca
Devojci bez lica.

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Zoran Antonijević: Izbrojani zalogaji
Zoran Antonijević: Izbrojani zalogaji, proza

Autor: Zoran Antonijević

Zoran Antonijević, jedna pjesma
Zoran Antonijević, jedna pjesma, poezija

Autor: Zoran Antonijević

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić