Prvostupanjsko rješenje
Najmanje jednom tjedno doručak kupujem u trgovini Brodokomerca. U jutarnjoj smjeni rade dvije prodavačice; jedna pred mirovinom, druga u srednjim dvadesetima. Bez obzira poslužuju li djecu koja prije nastave protutnje trgovinom ili alkosa na sedmom pivu, obje su iznimno ljubazne. Pogotovo mlađa. Kad mi ona slaže sendvič, izađem veseliji negoli sam ušao. Elokventna je, dovitljiva i iskričava, u stanju je i najbanalniju stvar u trenu okrenuti u kvalitetan razgovor. To je zavidna sposobnost. Danas me poslužuje starija. Gledam kako mi priprema kruh. Mlađa brišući ruke izlazi iz skladišta, prolazi kraj kolegice i mrmlja:
– Dlanovi mi se stalno znoje, užasno me frka tog ispita iz zaštite na radu.
Starija nožem dijeli pecivo na dva dijela i mirno odvraća:
– Daj molim te? Ja stvarno ne znam kako si ti, takav tremaroš, uspjela završiti pravo.
Pozorno gledam prvo u jednu, pa u drugu, no ne uspijevam shvatiti je li riječ o šali. Osvrćem se po trgovini i želim se uvjeriti da sam dobro čuo, no još je rano za druge kupce. Zaključujem kako njih dvije međusobno istresaju fore uigranom rutinom, onako kako to rade ljudi koji zajedno provode puno vremena. Savršeno se uklapaju u definiciju pravne znanosti: Uređeni životni odnosi među ljudima i odnosi ljudi prema društvenoj zajednici. Kao predstavnik društvene zajednice, zavidim im na tako dobrom odnosu. Mlađa prodavačica od starije preuzima započeti posao. Hvata komad edamera s paprikom i veselo pita:
– I danas ćete deset deka?
Kimam potvrdno. Električna rezalica izbacuje ploške koje spretni prsti slažu na izrezano pecivo. Pitam se bi li tako vješto nizala sudske akte po radnom stolu. Rotirajući nož mi stvara vrtoglavicu. Osjećam krivnju za svaki put kad sam pomislio da sam slabo plaćen. Trgovina se izobličuje i pretvara u sudnicu. Raspadam se na tisuću komada koji odskakuju i popunjavaju rupe u zakonu, rupe na golemom, mekanom, masnom, bloku nizozemskog sira s ljutim začinom. Crveni vosak u koji je sir do malo prije bio umotan, izgleda kao moja oderana koža. Umjesto elastičnog edamera, na rezačici spremno čeka moj mozak. Za samo nekoliko sekundi, bit će umotan u prvostupanjsko rješenje bez prava na žalbu. Sedamdeset kuna kilogram, plus troškovi sudskog postupka.
Kaleidoskop / HenaCom, 2019.
Fotografija: Anto Magzan
