Kim Leine, “Proroci fjorda Vječnost”
Sjajan roman netipične strukture u kojem autor filigranski detaljizira scene i likove propitkujući čovjekovu slobodu. Priča prati Mortena Falcka koji 1782. dolazi na studij u Kopenhagen. Ubrzo ga atmosfera velegrada očara pa joj se prepušta i beskompromisno troši i sebe i ljude kojima je stalo do njega. Shvativši da mu veliki grad pod nogama otvara bezdan, svršetkom studija teologije Falck prihvaća mjesto misionara u koloniji na Grenlandu gdje je smještena većina radnje romana. Grenland se pokazao kao ledeni pakao u kojem je ostalo tek malo ljudskosti. Pisac reže scene beskompromisno i naturalistički, bez uvijanja i dodvoravanja čitatelju. Tekst ponire u prošlost gdje se mladi Falck idealistički divi poetici svijeta i brže-bolje nas vraća u sadašnjost otkrivajući kako oporost Grenlanda izgleda naivno prema surovosti međuljudskih odnosa koju su među lokalnim stanovništvom uspostavili Danski kolonizatori. Zavist, silovanja, preljubi, ljubomora, boleštine, pobačaji (paljenje baruta u maternici!), laži, spletke, alkoholizam, manipulacija, koristoljublje… i kroz svu tu bijedu i moralno srozavanje tek natruha ljudskosti kroz koju se i dalje, sve do konca romana, postavlja pitanje ljudske slobode. Finale romana simbolički dovodi do katarze, Falck se vraća u Kopenhagen u vrijeme kad u njemu bjesni požar (koji se doista i dogodio 1795.) da bi priča završila spretnim premještanjem fokusa na drugog naratora koji nam otkriva konačnu sudbinu Mortena Falcka otkrivši nam je li ovaj antijunak dokučio slobodu.
