POKUŠAJ PLAŽE U RUJNU
Opet smo ostali uskraćeni za ljeto.
Trebamo puno dulje biti bosonogi i slani
dok dani ne postanu sasvim nalik jedan na drugi.
Premalo je sve to za djecu poput nas.
Netko nas potkrada i vara.
Kuda odu svi ti sunčani sati
kada jesen pruži ruku i stavi užinu u učeničke torbe?
Bezbrižnost nam je tek namignula.
More se nije stiglo naviknuti na naša stopala.
I, što sada kada smo opet na mjestu s kojeg smo krenuli?
Nismo se stigli ni zavoljeti na drugačije načine.
Nismo dobili šansu, premalo je sve to, prekratko je ljeto.
Opet moramo odrastati, opet umotati naše udove,
skriti se od neba koje polako postaje neraspoloženo,
disati duboko da zaspimo, moramo se opet sresti
u svijetu u kojemu ništa ne možemo nazvati svojim
izuzev toga što ostaje u nama kao ostatak ljeta,
jedan sunčani trenutak zbog kojeg preplićemo prste,
čuvamo se od svega što dolazi na kraju rujna
kada je sve zvanično i neizbježno,
kada se više ne možemo zavaravati
da još ima žala, da ima mora i dana nepodnošljivo dugih,
da je vremena napretek
i mladosti.
CIGARETA
Živim u sokaku,
popločan granitnom kockom
ne zna se gdje počinje i gdje završava.
A čeznuo sam za New Yorkom
toliko dugo da je u međuvremenu
New York nestao.
A čežnja je još uvijek tu u obliku
sjećanja na New York
za kojim sam čeznuo.
Počela je u ovom istom sokaku
i tu će, sve su prilike, završiti.
Sav je problem u tome što čeznem.
Pored Sene me uhvati nostalgija za Neretvom.
Cijeli se život pitam – što ja radim ovdje?
Pa sam se zapetljao u jezik
pokušavajući razriješiti taj problem
uspio sam zapetljati jezik
u nerješiv problem.
Sredina je kolovoza, prošla je ponoć,
puše topao vjetar pun nemira,
grana košćele grebe po krovu moje kuće,
grad izgleda kao tamno gnijezdo
iz kojeg svjetlucaju ptičje oči.
Kad sam bio dječak
vjerovao sam da su brda koja ga okružuju
sam kraj svijeta;
iza je provalija, beskonačno ništa.
I bio sam u pravu –
izvan naše čežnje vreba ništavilo
koje guta predmete, zgrade, čitave ulice, ljude
i timbar starog dobrog New Yorka
u koji nikad nisam stigao
u kratkoj kožnoj jakni
s otrcanom čežnjom
i cigaretom u gubici.
Iz zbirke u pripremi radnog naslova „Čovjek od papira“.
Fotografija: Tanja Kanazir, Vrisak 2020
