PJESMA O OVOJ KNJIZI Cijeli sam se život spremao, čeznuo da uništim nešto lijepo poput tebe. Dugo sam zavidio rijeci u kojoj si stajala, bio ljubomoran na vjetar koji je nizvodno odnosio šapat o tebi i te su me tajne toliko obuzele da sam zaboravio na disciplinu, moja se čuvena posvećenost pretvorila u ovisnost. Kada sam otvorio oči svjetlost iza tvojih leđa pretvarala te u samu ideju života. Taj prizor me slomio, znao sam – moram odustati od starih namjera. Do narednog rođendana pretvorio sam te u knjigu. Čak su i moje stare pjesme sve do jedne bile na tvojoj strani. DANAS Danas će pasti kiša. Danas će netko nekome umrijeti i netko će se nekome roditi. Pregorijevat će sijalice i netko će zbog toga psovati a netko zbog neke još manje nezgode. Izgovorit će se i nešto nježnih riječi i puno će toga biti prešućeno. Past će zakletve i obećanja - danas će već sutra biti bolje i isti će čovjek biti drugi. Planirat će se sutrašnje danas koje će osujetiti žal za onim danas što bješe jučer. Danas će mirisati ručak i ljubav i osmijeh skriveni u loncu. Danas je svaki dan otkad je dana. Danas će zauvijek ostati nalik onome danas od jučer. NAKNADNA PAMET U pjesmi kao u snu spaja se nespojivo mjesec dobije moć govora kako bi u moje ime rekao – ja te volim ne volim te više. Moj pas trči po moru od Biograda prema Pašmanu sa sobom nosi poruku pa zalaje mojim glasom – čekam te u kafani kraj je čekanju. Tamarisi sele iz mog dvora sa sobom odvode maslinu nastanit će se, kažu, pod tvojim prozorom vjetar će kao gudalo njihovim granjem zasvirati jednu melodiju – meni još nije dosta dođi kad bude kraj lutanju. Nije stvar u tome što se lijepo volimo, kod kozmičkih veza je bitno da se ljepše od toga ne podnosimo. NACRT ZAKONA O SIGURNOSTI Jutro na tvom licu čini plemenitom nesanicu koju sam razvio kao jezičnu nedoumicu bježeći u noć zbog nerješivih nesporazuma s dnevnim rasporedom koji se nameće kao sudbina. Pomjeram se samo kako bih napravio još malo mjesta za tvoj san. Svitanju je udobno na tvojim kapcima. Toplo mu je i sigurno među našim uspomenama. Tu je moj mali, privatni mir. Neumoljiv sam i surov kao dijete ako plamen dalekih ratova barem pokuša liznuti rub tog prizora. VLASTITA ŽENA Nema ničeg usporedivo užasnog: ostvaren san je predvorje beznađa. A beznađe - običan ljudski život kakav nitko ne sanja ispunjen sunčanim i kišnim danima, ljubav tvog života pretvorena u supružnika još od onog sumnjivog vješanja poeziju svi pišu isto pod različitim imenima, nesnalaženje je nesiguran i slabo plaćen posao. Rat je prirodno stanje stvari, mir opasan jer stvara zvijeri koje čekaju prigodu zato u miru valja biti posebno oprezna a ti umorna, Marko, promukla od apeliranja neupotrebljivo visoka, poput ptice na krovnoj anteni uvijek na smetnji histerično ushićen ili krajnje nezainteresirana. Nitko ne vjeruje tvojim riječima, pobogu, laž je ljeporječiva, istina gruba, svi to znaju izuzev tebe, Marko, odrasla si, razmislio, kazalo ti se samo, ništa što drugi ne žive poraženi nakon blagdana, iznevjerenih nada, zgađeni mamurlukom Djeda Mraza, izostankom magije, razočarani dok uklanjaju dokaze radosti, naivnosti zbog koje i prolaznost proslavlja rođendan. Pod uvjetom da se nekoga prethodno ukloni na svijetu je mjesta za svakoga. Iako – valja to rasporediti. Sa sanjarima je najlakše. Samo učiniš da im se snovi ostvare. Praktički se sami izgube u spolu, rodu, nasilju i odu u prvi rat iz rubrike – svijet. Malo flora, malo fauna, svakako - neka vrsta gnojiva. Tako si oduvijek trebala – cmok pa skok u kružok. PRILOG ZDRAVOM SUŽIVOTU Strašna je i još noćna, puna ukuhane guste tame, tišine začinjene šumom lišća, vjetrom što se digne naglo kao plamen što pruža svoj zmijski jezik i oprlji rub prizora koji se odvaja od mraka kao što crtež majstora jednostavno izlazi iz papira iz svoje jedine vječnosti u kojoj je rijetko udobno bez prijatelja, pića i smijeha, ona je uvijek na drugom kraju izloga nemogućnosti i misao pred kojom se zastane kao pred poznatim imenom na nadgrobnoj ploči a smrt je smiješna koliko joj banalnog prethodi u što valja uložiti puno truda, stalno piti vodu i treba jesti više voća. Marko Tomaš, Stihovi iz automata, LOM, Beograd, 2023.
