RUŽIČASTE (BI) NAOČALE
Ružičaste (bi) naočale
nabubren nos
sve je do njušenja
a glava prirodno pada
što nije ništa novo.
Voliš nositi ružičaste naočale
Ta boja se brzo izgubi
a kad pitaš u prodavnici
ne vole da prodaju tu foliju.
Rado bih ti zamjenio.
Samo je na podu potkovica
neki bljesak vidiš
moraš ugaziti
i krv da potekne.
Očekivanje je u paru sa razumjevanjem.
SUMNJIVO LICE
Branislav Nušić je pisao
najsmješnije komade
u pozorište.
Taj smijeh
i sad odzvonjava salama
zagrijao bi i najviše stropove.
A u stvarnosti
Nušić je bio jako tužan čovjek.
Jedan kontrast za koji
skoro da nema prava,
prestaje biti stilska figura.
I nakon što bi
smijeh toliko morao gaziti
da stigne samo do jedinke.
Potom bi uvijek bilo
smijeh na malo.
Ko da njegove odaje
nisu dovoljno tihe?
I ne pere svako veče zube
da živi od jednog daha.
VI, VIVKANJE
I kad sam bio kulturan
bio je povod za ismijavanje
kao da iz rašivenog džepa
nešto sigurno ispada.
Kad sam govorio Vi
ljudi misle da vidim uduplo
i da ne znam
kako su postavljene kockice.
A vivkanje bi bilo za neku veliku draž
sa što većim otaljavanjem
u neke neispunjene predjele
nečijeg bitisanja.
I onda prostire se lug na velikom polju
a od prije fali iskra
s velikom prašinom
i svako mirno čeka svoj red.
KUKA
Sto će ti kuke na plafonu
još duže da lelujaju
kad kora drveta naprosto zove
da bude oštećena.
Tek sad kuka kaže
da ne voli da bude smeđa
koja se radije zove kafena,
asocira na izgubljenost.
I kad hoćeš
dohvatiti granu
kaže ti da je nepravilno
govoriti da si je skučio.
Gledam okolo po travi
a više zamišljam
neke kuke u nizu
i nestaju odjednom.
Sve više sumnjam
u biljke na brijegu,
i da se baš tu
čovjek mora iskriviti.
