ŠAMIJA
Mojoj neni
smisao je odmotao
šamiju,
razabravši dio žutila
koji umije grijati.
Stalno puni jastuke perima,
reda ih na sećiji
da budu udobniji.
Stalna uzbudljiva kazivanja
jačaju moje ushićenje,
ali ih, ipak, promjeni
priča o čistoti gusinjaka.
Znam da su neuredne ulice Brooklyna,
i još ih više udaljavaju
mostovi u magli
s golubovima i beskućnicima.
Prešutio sam joj,
a ona meni da stavlja pera u jastuke
ispod moje glave.
SLOBODA
Odlučnost se vezuje
sporošću, nježnošću
sve do neke odgode.
I nastavlja se let
slabog treptaja krila
u otisku boja.
Dovoljno je prošlo vremena,
evolucija
da se kandže jedne mačke
zariju u zemlju.
Trči više mačaka
u avlijama više restorana.
Da li mačke
znaju dovoljno zakopati
svoju slobodu?
PJESMA SA PUNO DLAČICA
Stidi me se punoća,
otkad je previše
krenulo ličenje.
Otima mi se pramen,
dug, ima puno dlačica
da bude spona.
Neće se spustiti
i kucnuti negdje.
Izgleda,
počinje stariti
jer nebo postaje samo moje.
Prilazim znanju,
hodam po suviše
kratkoj stazi
kako da zaboravim.
ROD
Na jutra često
očni kapci ne prijenjaju.
Dođe čas
pa i lijenost moljaka
mrzovolju,
tražeći nit
svog siromaštva.
Smije li se
i na kojim visinama
zatezati žica?
Skoro iz crno-bijele tehnike
s čujnim hrskanjem štapa
umornim korakom
starac korača iz kafane.
Pomislih kako su
za vinograd
grubi želježni stubovi.
Čvrstina ih nastavi
osvajati okom.
Gleda u polje sa žalom,
lozu sa drvenim stubovima
kako se plete
njena kora.
Tako vrijeđaju njen rod,
a jesen crveni
njeno lišće
suština postaje ranjiva.
A znaš,
da sunčanije
polako ispipava slatkoću.
Više ne treba
gubiti vrijeme
pitajući se:
Kako bit bogat
od posudbe.
BALANS U IRONIJI
Na Fortici,
s jedne strane drveta:
dvije krave leže.
Čuva ih pas.
A s druge,
na klupama
dvije cure kistaju grad.
Zbirka poezije “Roman o traču” nagrađena je drugom nagradom na Ratkovićevim večerima poezije 2021. godine.
