PUTOPIS UTABANE SREĆE
Ustao sam i krenuo
u jutarnju šetnju.
Krv je snažno strujala tijelom,
obuze me
neki val bezrazložne sreće.
Koji naizgled nema kraja…
Umjerenim korakom
uz izlijevanje radosti
stigoh do Starog mosta.
Tišini koja me pratila
prkosilo je pirkanje vjetra.
I zrikavci su najavljivali
da će sunce sebično otjerati hladovinu.
Kaldrma će ostati pusta.
Ljudima je
ugodnije mjesto za ispijanje kafe
postala Fejićeva ulica.
Gdje poput ovaca
nabijeni sjede složna braća
i sabiraju oduzimanje.
Vaze o tome,
kako je za vrijeme najvećeg zvizdana
juče uz Andrićevu pomoć
skočio u Neretvu
a rajom nije podjelio.
Gorčina ubrza hod,
stigoh do Carine.
Tu u nekolika bircusa,
gdje odjekuje graja
vidjeh podbuhle face.
A zadnju žutu,
tu ostavljaju.
Sve im je ravno do mora,
znači, nije puno …
Zaključih po satu,
da mi je ova škola bliža
nego moja u Sjevernom logoru.
I da ćemo svi,
od gušterače umrijeti …
DODIRI SIMBOLIKE
Nije da sam takva osoba,
ali tvoj nakit krije neku simboliku.
Nekada smo se ogledali u zlatu,
sad srebro piše drame.
Kad ćemo postati normalni?
Normalnost se oponaša,
već je utvrđena, nije kreativna
i tebi se ne dopada baš.
Sporo se kreće,
od izvora ka žici.
Mnogima je ljubav
duboko u venama,
a meni u arterijama.
Možda joj je oblik poremećen,
ali nikada ne gubi energiju.
Neće se strmoglaviti,
dok se sive lišajevi
u zvižduku zelenila.
I ŠIRINE SU USKE
Dan je počeo,
od popodneva.
I širine su uske,
na kojima se srećemo.
Jedna je sjena,
zagrljeni se valjamo po livadi.
Čežnje te rasporile,
silna si po moje tijelo
kao da nikad nije zazvonilo.
Malo fali da proliješ mlijeko,
da s njim otekne tvoja nevinost
a samo smo u zagrljaju.
Na obližnjoj livadi pastir se dosađuje,
ljubomorno nas gleda.
Možda je ta ljubomora uperena
na bjelinu zelenila?
Ljudski gen je savijen,
čvrsto u svakoj ćeliji.
Pa nemamo razloga osjećati nelagodu.
Sunce očito nije dovoljno
naoštrilo zrake,
da ih može na svima istupiti.
Slično onome ko kad dijete,
pod zanosom ideje
crtajući popuni papir.
Pa ga mora nacrtati polukružno.
JESENJE HLADNOĆE
Ležao sam na krvetu u svojoj sobi
i čitao knjigu.
Očev me glas prekinuo,
rekavši da mi je namrvio
punu zdjelu šipka.
Ustajem mrzovoljno,
jer me omeo u poslu.
Sjedam za terpezarijski sto
i vidim, po tamnocrvenoj boji
da je u pitanju ljutunac.
Nagriza mi oprhle usne
od jesenje hladnoće.
Razmišljam o tome kako ću
lakše prebroditi vrijeme gripe,
o žaru prema tebi.
O činjenici da sam
umorni slovoslagač,
tromih jagodica.
HIMNA
Kako god bilo,
otkini komadić neba.
Ako nemaš korpicu da staviš plodove,
zamotaj ih u košulju.
Uporno se nastavljaš žaliti,
pokazivajući žuljeve na stopalima.
Ne tupi bez potrebe nokte,
nego nožem guli koru!
Ni cigla ne gubi rumen,
od ognjišne vatre.
SKORO PA VIC
Antipatiju mu izražavali od djetinjstva,
a od svih kletvi najviše se isticala;
Osim što će ga ukopati
da će doći po njega cigani.
Dali mu nadimak željezo,
mlad pao na postelju
drao je punu godinu
čekavši da mu lahne.
Kad ga je podigao sebi,
kletve su se ostvarile.
Dok su ga noslili prema grobu,
uz samu porodicu
Sinan koji je bio sprijeda drugome reče:
Šta si požurio, koda smo ga ukrali.
