IDILA LIJENOSTI
Suhog čela,
izabrati motiv
pa i slobodu.
Sate provodimo
na magarcu
gledajući tvoje noge,
a stružući svojim.
U toj idili lijenosti,
ne daš mašti
da bude gladna.
Nećeš da odoliš
jednostavnosti,
koja kriomice gleda metu.
Polako vri znatiželja:
šta će se desiti,
ako privučeš uši
i puhneš u njih.
Već na idućoj krivini
upadnemo u draču,
dva sata nas
vade iz nje.
S neba se pružaju
slabo vidljive hamajlije,
samo treba
brižno potegnuti.
Počinju nas stizati burila,
kao da nikad
nisu imali osjećaj
punoće.
TRAJANJE EPIKE
Takvi dani isto griju,
mrse se sjene.
A nekada
put se pretvara u duž,
uspravno ili vodoravno
i epika dospjeva
u stanje oronulosti.
Momenti naglo nabujaju,
prave se ustavi, države
dok se narodno
ne prizovu međe.
Bacam se na lađu,
čvrsto privolim
svaku šipku uz nastojanje
da me oči manje gledaju.
A obale postaju
hladnjikaste,
skupljajući šutnju.
I k’o da je glupa scena:
kad na istoj obali vidiš,
smiješ se,
nečijoj protezi u čaši vode.
A još više
kad odbijaš misiju zapisničara,
hiteći tome koliko će
trajati počinak.
ZAŠTO, RETORIČKO PITANJE
Načuo sam nešto o kosama
koje nisu tako hrapave.
Niz njih se vode slijevaju,
ali i hode svakakve zvijeri.
Očekivanja su se razbistrila;
da livade budu netaknute
odjednom,
postaju prozračnije.
Kojim koscima
da udjelim nedisciplinu?
Što ne samujem
na miru, u otkosima pravilnim.
Zrak te načinje nehajno,
postaješ mekši
od ljuske jajeta.
Treba poviriti,
da li mrtvi pišu
nova pitanja leksikona?
ČUVARI JEDNE BOJE
Već nekoliko večeri pokušavam
izbjeći gužvu i provozati se parkom
kad se iznenada u vidnom polju
pojaviše dva čuvara.
Izgleda da oba imaju iste ukuse,
ali i očekivanja od određenih boja.
Zec!
(Ni manje ni više nego bijeli)
izađe iz kaveza,
šapama gladeći vlati trave,
popiša se.
Narediše mi da siđem s bicikla
i odvedem ga pored sebe.
Zec se prirodno, polako vrati
natrag u kavez.
Trebalo bi da se
neka poslovica zbuni.
KAD OTVORENA KOVERTA ČEKA
Mogu li se zanimati ljubomorom
na tvoju dugu kosu
do lumbalne kičme?
Štikle po običaju
i željama
štite te od hladnog
tla.
Nikako da se maniš
jeftine šnale.
Kosa ti pokriva
oči.
Nakon puta
priđi bliže na tepih,
slomij pukotine zraka.
I na mjestu počni
kazivanje
bilo kakvo.
Vjeruj da dođe
vrijeme
što veliča zakrpe
najrazličitih boja.
Ni rese nisu tako vesele,
postaju lijene.
Nastojiš pogoditi
tren
da se cjenkaš.
A na prozoru
ugledaš Aladina
koji uzalud
pokušava
upaliti.
SJEME
Počele su krckati,
grane pamćenja.
Primjećujem,
na tkanju poštovanja
lakše padne
pokoja kap
vjere.
(Koja traži ljepljivi plašt).
Ovdje se peru ruke,
isključivo
iz higijenskih razloga.
Prestajem se ljutiti,
što smećar
svako jutro
savjesno obavlja svoju dužnost.
Uvijek kasni saznanje,
Šta se prvo okreće:
glava ili rame?
Samo ne bih volio
da zaborav niče
u hladu.