NE LJUTI SE
Ne bježim ja u šutnju
To je šutnja izbjegla u me
Dao sam joj utočište
Od olujnih monologa
U mrkloj špilji grla
Ne istjeruj je zapitkivanjem
Što je
Kako
Zašto
Prenoćit će i otići dalje
Budimo joj blagi
Uzvratit će nam darom
Škrtosti s riječima
Drevnim umijećem prešućivanja
Tajnom nad tajnama
RASTVARANJE
Jedne večeri ranog kolovoza
Prvi povjetarac navući će plitki mrak
Na prazne ceste
Dvoje žednih poljubit će se prvi put
Na uglu donjogradskih ulica
Starice će rastvarati prozore
Nad spojenim glavama
Lepršat će bijele zavjese
Poput vjenčanica
Odbjeglih mladenki
Poput zastava
Predaje
KUĆA
Zatvorili smo balkon PVC-stolarijom
Složili drvenu stalažu
Stavili na nju vreću krumpira
Pseću hranu
Rižu tjesteninu luk brašno
Šećer i sol
Sad je to prava kuća
Prvobitna
Sad može zima
Može smak
ITALIJA
Starjeti u Italiji
U Mantovi na primjer
Ili u Modeni
U stanu s dva pedlja cvjetnog balkona
Držati se za ruke u šetnji
Kao za jedino što nas drži
Kao na početku
Čuti samo daleki žamor trgova
Glasanje escajga
Krckanje dnevnih novina
ITAKA
Moja Itaka utvrda je mrtvaca
Duhovi propalica nesretnika
Rano umrlih
Odnijeli ih ratovi rakovi snovi
I druge bolesti o kojima se ne govori
Prikaze drumskih razbojnika
Svetaca i svetica
Promiču katakombama
Nemaju me kako dozvati
A ni zašto
Oni nisu imali dublje razloge za svoje ostanke
I povratke
U njihovim životima ništa nije moglo biti drukčije
Nego samo onako kako je bilo
Od Itake se nikad ničem nisu nadali
Ništa im ona nije dala
Oni njoj
Sve što su imali
MLADA MISA
Uteko Marjanica Šteko
Noć prid mladu misu
Došo kući u Štekinu Dragu
Gleda kroz prozor
Ćaća priliva vino u boce
Najstariji brat križa zadnja dva pršuta
Mater mota pite u tepsijama
Peru se podovi i stolnjaci
Did drima s lulom u zubima
Marjanica gleda kroz prozor
Oči mu bubre od vlage ko zrna leće
Ali ne more sad nazad
Ni naprid
Razapet
Ivica Đikić, Međugorje, Fraktura, Zagreb, 2026
