HOĆEŠ LI ŽVAKU SA UKUSOM DJETINJSTVA
Mali plastični skuteri
su bili skupi
a moji su tvrdili da
imam najbolji u gradu
točkovima sam ispitala
svaku rupu u dvorištu
i tako saznala
gdje mi puca koljeno
gdje mi puca usna
gdje mi puca glava
to je bilo
upozorenje
kloniti se nepraktičnih igračaka
držati se oprezno
u krevet se ide
na privremenu smrt
prije toga se
jecaji i strah treniraju
ne smiju da nadglase
drhtanje klima uređaja
i kazaljke kuhinjskog sata
brojim do 100
bojim se mraka
nisam dobra kandidatkinja
za igranje žmurke
zato nikad nikog nisam ulovila
zato nisam mogla ni da sanjam
da ću da nađem neke
smeđe oči
plave oči
zelene oči
svoje nisam mogla da sklopim
zato nisam mogla ni da sanjam
sad pišem pjesme ali ih ne pjevam
čuvam se poteza koji smrde na ljubav
u to ime
izvini Eho
rime su tako banalne
analne
ne
nisam se sjetila
omiljenog slatkiša
ograničenja su za mene padala
kao avioni iznad bermudskog trougla
i odvela me tamo gdje više ne postoje
i dalje sam tu
od tebe je ostao eho
hoćes li žvaku sa ukusom djetinjstva
žvaka je bila slatka
mada se odmah skamenila
i brzo sam je ispljunula.
NIKAD NISAM STIGLA DO ZELENOG SVJETLA
Potrčim pa stanem
hvatam se za glavu
kreće gužva
agresivni obrti zupčanika i lanaca
smog i latentna želja za
prelaskom na drugu stranu
bez obzira na sve
stojim
i zjenice su fiksirane
u fantaziju koja je
kilometrima daleko
prestajem da budem čovjek
ja sam sad
svezano crijevo
kriva kičma
uvećana štitna
vodnjavo oko
i sigurna sam
da nikad bolje
nisam bila
ovo je grad koji se
nikad ne spominje u filmovima
sladoledi se brzo tope
nema mekdonaldsa
opasni stričevi vrebaju sa terasa
onda skupim snagu
potrčim
vidim samo
žuto
žuto
žuto
crveno
nikad nisam stigla do zelenog svjetla
TRAUME SU ČUDO
Gricka nokte i
tužna je kao
plakati izgubljenih ljubimaca
po stubovima grada
cijedi mitisere s nosa
kao limun
svakog dana
uzak struk je kao
biljka ili glava
orezivanje i briga
su čudo
cupka nogom i
tužna je kao
sladoled koji je ispao
nekome na sred ulice
mirna je i
govori u šiframa
to je atipično ali dobro dijete
porodica je čudo
priče o heroinu
je slušala
prije Betovenove
devete simfonije.
Sofija Drakulović, Ispovijesti su gore nego psovke, Platforma knjiga, 2026.
