Next door to Alice
1.
Rekli su: od toga će ti narasti brkovi
Salvadora Dalija i neudanih žena.
Ipak oprezno prinosi ustima.
Dok ispija gutljaj,
bijeli joj zečevi vire iz veste.
Njezino ime živi u opreznom
izvlačenju ljepote iz rukava.
2.
Već se dugo pretvara da je ušica igle.
Provukla je kroz sebe dugačke konce
i putuje s njima kao srebrna sreća.
Nekad se po njima pomiče kao žičara.
Pletenice se vijore, govore
i na mjestu se može dobro putovati.
Kad se ugase sve zgrade
koje noću svijetle kapitalom
može je se naći položenu u utor
pokretne stepenice.
Načinila sam pauzu
da se ne bi rašila zemlja.
I sutra se može dobro putovati.
3.
Kad je jednom objesila haljinu na zid
primila ju je za ruku
i plesala s njom,
plesala.
Kroz koncertne dvorane
i sale pune raznobojnih kolača
gdje su ljudi raspoloženi
i prepelica ima mnogo.
Plesala je i plesala
dok je haljina sjajila kao ogledalo
a soba se pitala kako svi ti koraci stanu
u njezinih dvadeset sedam kvadrata.
4.
Piti kavu iz tuđih šalica
njezina je najdraža navika.
Dok ljudi spavaju
ulazi u njihove kuće,
pretvara ih u malena smeđa zrna
i stavlja u prsni koš.
Čuje se buka usitnjavanja, drobljenja,
dijeljenja s nulom.
Zatim iz njezinih suznih kanala
potekne mlaz.
Njega skuplja u male porculanske
posude koje nađe na policama.
Iako zagađena,
ovo je voda.
Zatim se iskrade kroz dimnjak
a kuća ostane šutjeti,
praviti se da u njoj
još uvijek netko spava.
5.
Stajala sam u nježnoj blizini jednom
kad se krenula topiti kao svijeća.
Kretala se polako i s namjerom
kao zmija kad izlazi iz vlastite mjere.
Te večeri nije imala sjenu.
Lice joj je bilo osvijetljeno
svim lijepim riječima
koje joj nismo uputili.
Opskrbila se mnoštvom papira.
U njih je ispuhivala nos,
njima je brisala šminku
pa je nešto ipak ostalo iza nje:
gomila autoportreta
oblikovanih u zgužvano cvijeće
i danas raste iz nekih stepenica
u jednom od tih gradova.
