Vasilisa Balkanskaja
Riba pločice u kupatilu
Onda
Pere ruke sredstvom za dezinfekciju
Zatim
Reže voće za užinu i meso za ručak
Stih, stih, ne smije da izgubi stih
Korpa za veš nalikuje korpi s Novcem iz bajke
(Vidiš, sestro, da čarolija postoji)
Ona nije Vasilisa Prekrasnaja Obična je žena s borom među Obrvama
A opet ima čarobnu korpu punu
Ma koliko je prazni
Stih, stih, ne smije da izgubi stih
Grabi krvavom rukom malu ruku Ruksak, pa drugu malu ruku
Izlazi iz doma, probija se kroz Gustinje prašine, nalijeće
Na zvjerinje na četiri točka
Nije spavala stotinu godina, već samo pet sati, umorna je i točka
Nije se ubola na vreteno nego na Konzervu sardine
Stih, stih, ne smije da izgubi stih
Batalila je, halalila je, šminku, Frizuru, masažu, limfu drenažu
Zaboravila je mambo, sambu, Rumbu, zumbu
Ne osjeća više pod prstima dodir Hladnih spomenika
Ni kamenih mostova evropskih gradova, što ih je toliko voljela
Ali, stih, ne smije da izgubi stih
Ako izgubi stih, izgubiće sebe
I krv će joj kolati uprazno, i biće to
Kao zaludno trošenje električne Energije
S previsokim računom
Kuća u cvijeću
Baš takvu je svaka od njih snila.
Ruža dok je čitala Čehova,
Ema dok je vježbala violinu,
Šemsa dok je kopala krompir.
Sad im se želja konačno ispunila.
Imaju zlatnu ribicu u tegli,
Imaju svaka po tri tri djeteta,
Imaju povrtnjak, vrtnjak, voćnjak oko kuće.
Sigurno imaju i Vilerov goblen “Curica sa šeširom”.
Sigurno imaju i kolač na hastalu, i veš-mašinu.
Sigurno imaju jastuk za podglavu i živu glavu.
Sigurna je ta kuća.
Sigurno.
