PISMO ZA DOLI BEL
Smrt je eto cin-cin
Umro je onaj što te pjevao
Umro je onaj što te pisao
Da li si ti živa Doli Bel?
Kad su onomad
u tebe zabijali oštra pera ispisivali komade tvog tijela na papir
na tvojim dojkama postavljali crvene tepihe
pravili umjetnost od tvoje patnje i sami sebi aplaudirali
je li te boljelo Doli Bel?
Javi se vidjeti te pitati te htjela bih
Jesi li imala lutku
Jesi li se kupala u rijeci
Kako ti se zvala učiteljica
Jesi li imala sestru
Je li otac (kliše)
Je li majka šutjela
Jesi li pobjegla neke noći
s najlonskom kesom oko prsta
Kako ti je bilo ime Doli Bel?
MOJA JE KĆERKA POSTALA PETAR PAN
Šešir je zelen ko trava stavila na pokošeno tjeme
I s gomilom Izgubljenih djevojčaka hodala užetom vezanim visoko
s kraja na kraj do kraja
Kapetani kuke kukavički krenuli su na nju na njih
Kukama su dugim kao vrijeme gulili im komade kože i oni su
ko krvave krpe padali na zemlju
Ja sam štitila svog Petra Pana tijelom
Ja sam mu krišom prišila krila na leđa i šapnula:
Poleti sad
I on jeste
A njegovu sam izgubljenu sjenu stavila u krilo i ljubila ljubila:
Sve će maleno moje janje moje
Biti uredu
JESI LI TATA?
Kupio si mi čizme od sedam milja
kad sam imala sedam
da prekoračam sedam planeta
s kamena na kamen na kamen
Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton Venera
hop da stignem
do duge do negdje iznad duge
Zajedno smo gledali Muzičku kutiju sa Jessicom Lang
kad sam imala sedamnaest
i ja sam bila savršeno sretna
Moj tata nikad ne bi tako nikad moj ne bi tata
tata moj je heroj
Sad imam trideset sedam a ti sedamdeset sedam i pričaš mi
o muhama i slonovima a ja
odavno već ne skupljam sličice Životinjsko carstvo
skupljam kosti što si ih ti
kažu
pod zemlju pod zemlju njih sedam sedam njih jesi li
Jesi li tata?
