PTICA
Plaža
Je idealno mjesto za slikanje
Tu kist liže papir strasno kao što bi jezik sladoled od vanile
Neki tip lijepih crnih očiju je plivao i kričao s galebima, glumeći galeba
I radio sklekove pred Anjom, sa šakama na oštrom pijesku
Šake su mu bile šarene ko rezbarena sehara njegove nane u Bosni
(Zdravo, ljepotice, šta to lijepo slikaš?
Kakvo lijepo ime imaš!
Da popijemo orandžadu?
Da ti poljubim usne?
Da pobjegnemo ovom suncu
U Bosnu?)
Bosna
Ima magle koje se mogu jesti kao sutlijaš
I planine koje stoje ko braća zagrljena na kakvoj pijanoj svadbi
I ne daju onom uljezu suncu da previše priđe
Odma’ isuču oštre vjetrove
Zataknute za pojasom
(Jutro, Anja, jesi li se naspavala?
Da ti namjestim jastuče?
Da ti napravim doručak?
Da ti narežem voće?
Da odemo nas dvoje-troje
U šetnju?)
Bolnica
Sa zidovima boje sirovog kupusa
Sa kojih se komadi kreča skidaju ko listovi s glavice kupusa
Doktor kaže: žao mi je, budite hrabri, to je tako i tako će
Doktor kaže: posebnima je posebno potrebno
Doktor kaže, kaže, kaže
(Vidi, Anja, kako da ti to, ovaj, hm
Ja znam da sam smeće, kukavica i gad
Ali ne mogu je slušati
Ali ne mogu je gledati
Ali ne mogu je dirnuti
Gdje mi je kofer, Anja?)
Smrt
Miriše na fleku od urina na pidžami s Mašom i Medom
I na ustajalu vunu u starom jorganu, na ustajali čaj s medom
Na plišanog tigrića mrtvog ispod ukočenih kolica
Na kist i boje – bijelu, plavu, crvenu
Ima krila
(Dobro veče, Anja, ja malo navratio
Po neke knjige i tako to, kako si ti?
Čuo sam, žao mi, ali doktor nam je odma’ kaz’o da neće moći dugo
Da takvi ne žive dugo
Šta ćeš, teško je i meni, nisam ni ja od kamena
Da pokušamo ponovo, ljepotice? Još ti je utroba mlada!
Ptica
Bijelog perja na plavom primorskom nebu
Je izašla iz slike na zidu u dnevnom boravku
I požderala lijepe crne oči
Nakon toga se vratila u sliku
Crvenoga kljuna
