TJEDAN
pošumljavao sam te zaboravom, glas po glas
donosio ti rječnik motike.
Pošumljavao sam te vatrom,
učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol kojoj nas dodaš
može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi svjetlu
i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam te strpljenjem kvasa,
pupanjem smokve, neumornim rukama majke.
*
Rekla si nježnost je nož,
u ruke mi spustila jutro.
