ZATVARANJE KLAONICE
Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u klijanje
većom od krista legao u tvoju zemlju, rekao
znaš li da postoji potpuno crna kokoš, ayam cemani
i živi u šutnji. Tako si me naučila
patnja je uvijek rezultat tržišta gladi,
bliskost u sebi nosi neizrečenu ucjenu
u kojoj obitava sloboda.
Tako si me naučila spustiti oštricu
i otići.
RUŠENJE DRŽAVE
U danu nesposobnom postati staklenik
iz televizora su ritualno izlazile lopate
ulazile u hrvate
opet izlazile, pune velikog ugljena.
Htio sam reći država je peć država je
utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog oca
uvijek spremnog postati ložač u rukama nacije.
Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim ugljenom?
*
Plav i neprevodiv rekao sam zaboga
leave Britney alone
USPOSTAVLJANJE MOLITVE
Čekao sam, s kralješkom u rukama rekao moje tijelo
moja kuća, tvoje tvoje, lizat ću ti rane
sve životinje to rade. Već pucam od zrelosti
i velik će dio mene istrunuti u zagrljaju sunca
ne poseži, povijest je halucinacija o miru
lonac toploga džema u koji te pošalje metak.
Rekao volim te, zemlja u kojoj živim masovna je grobnica
volim te jezik kojim govorim nikada neće biti slobodan
volim te, zastrašujuće i nježno.
Reci dobrojutrodijete, postat ćemo pitomi
biti meko kruha
ČUPANJE KOROVA
Bila je nedjelja, prapočetak, hodočašće mrtve divljine
i zlata, bio je bog neopterećen ljudskim. Bili smo mi,
alkemičari rođeni u dosadi vrelog dana, rekli
u svakom korovu se nalazi krov
treba ga samo podići iz zemlje nebu, prestati okolišati.
Rekli treba učiniti nešto, kao uspostaviti nježnu matematiku
promijeniti priču, staviti točku na i zbunjenosti.
Najzad prihvatiti rođenje
SAT
znam, svi smo taoci davne taštine i svijeta,
nenaspavani, znam, izvan zagrljaja, uvijek očima
prema vrtu, uvijek samo očima.
*
Ja, buka, ja očito mjesto. Ja povod,
obrazac ljubavi majke, izostanka oca,
ja sestra, tri sestre, bakin lonac, djedov kažiprst
ja ovisnost o nikotinu i doprinosima, ja potreba
za tišinom, lunaparkom i pripadanjem, ja
ja, fraktura uma, duha i tijela, primljen gol.
Ja svijest postoji okvir, ako iskoračim
rascvast će se htijenje smrti
CVJEĆAR
Šutio sam ukrug
jer sve što sam mogao dati bili su šrapneli.
Jezikom se, ipak, okopava, ne raznosi.
POČETAK KORIDE
ono isteklo poput mrke abecede ugljena. Rasplakani
puni prerije i izgubljenih pasa rekli poljubit ću te u majku
u oca, sestro, poljubit ću te
zapalili rodne listove vratili se pepelu,
bijelim zidovima prišli bojicama.
