PRIJE, POSLIJE
Vrijeme i bol, tako si napisao.
U doba kada je vrijeme još bilo vrijeme,
a bol bol.
Pitala sam, hoćemo li se uvijek igrati
da nasmijemo tugu.
Mnogo smo očiju ispili otada.
S trepavica ti odlijeću male ptice
i moj je pogled prašnjav, kao jato.
U sumrak, grane se njišu crno
i čujem sovovke –
dotiču se nevidljivo u mraku, pa odsele.
Iza zjenica, tiho, još buja vrt
oplođen bojama onog što smo jednom vidjeli.
Hranit će se tim korijenjem dugo
sve dok male prskalice šire vlagu
tamo gdje nema zaklona za naše ništa:
baš tako preživljava trava
šuškave balerine od papira
neposlano pismo.
A može i jasnije:
sunčano jutro na Grenlandu
i sve ono što beba tuljan vidi
trenutak prije toljage.
