ZABECEDA
1.
Očekivano, toga je dana abeceda počinjala od z. Zagrijalo je, zubaci su preskakivali prepone, boljelo je u ušima, kotrljalo se s mora i odasvud su prokuljali zrikavci, zatim zakovice na bradavice i drugi divlji pearcing: spomenik najljepšim sisama u granicama i preko.
– Znaš da se smijem kada se primijeti – govorila je i zavitlala rosom u kosi.
Nogom preko noge zakuhala vatromet i rukometnu reprezentaciju: palac, kažiprst, srednjak, prstenjak, mali… Zaveslaj u nemir iz kojega se gledalo kroz uzglavlja u naslućena mora. Grozdovi puni meke tekućice, ljepilo među prstima i dalje među: međurječje, međutak, međučin. Zapusi pritiska i vlage uzduž i poprijeko. U sredini jednog otoka. U sredini drugog otoka. Prsti balzamirani abecedom, koja i dalje napreduje, zuji u ušima, ne zaustavlja se…
2.
Abeceda je opet počela od z. Zagrijalo je i zvukovi zelenih zrikavaca rasprskavali su se ispod kože. Čak su i smiješni zamorci drvenih nogu pocupkivali zumbu i čačača. Zurili smo u svoje dubine kao u najdublji zuj i zum. Zulum afrodizijaka na putu u Zanzibar, četiri desetljeća zamorske dubine i onda je moralo eksplodirati: rafali su zaštektali tijelom i zemljopisom, tusta se tanad zarivala u nemir iz kojega se moglo u svako „more duboko, sva moja radosti“, pa samo lebdiš i recitiraš, naizust recitiraš već treću abecedu koja počinje i svršava bez glasa, u posvemašnjoj grafici.
3.
Toliko abecede ne stane ni u memoriju tableta za spavanje, ne stane na stadion, u sunovrat nad kojim si isprala gladno mlijeko i ine gladne tekućine. Lagano zalepećeš krilima u kojima se oduvijek taložio strah od letenja, pa zaplivaš leptir mašnama u meko, u svilu, u snježnobijeli sladoled od kojega se zamutilo u očima, pa opet abeceda, redoslijed koji započinje i svršava u istom zaveslaju.
4.
Z kao prašuma iz koje se ni danas nećeš izvući. Koračaš i zastajkuješ između milijun pitanja bez odgovora. Rasula su se kao zrele kruške po mokrom asfaltu: pogled koji ne znači ali označava. Zaboden poput putokaza usred Sahare, bijeli konj na bijelom pijesku, divlji propanj bubnjeva u ušima, bez tajni i bez simbolike.
