Za sjećanje na jedno poznanstvo
Induciram negativne osjećaje tvojim sonornim glasom
razlijevam svjetlost mjesečine po neskladnim vratnim kralješcima
koje razlažem u grčevima tvoje neobjašnjive pojavnosti
u ovoj patnji rađamo religiju nastalu na poljupcima
dobivamo otrovanje krvi od izjedenih udova i
cjelivamo se posljednji put u onemoćale vjeđe
nakon ovog ekscesa postaješ antagonist
i potpisuješ sjećanje na ovo uginulo prijateljstvo
tko je kome potrebniji u svitanje boje ocijeđenog žumanjka
kada smo se rastali u večer ugaslih krijesnica- jaučem oskvrnutom božanstvu
ja čujem grmljavinu koju ispovijedaš svojim sadističkim psalmima
i svoju nevinost podvrgavam strogim kriterijima tvoje modificirane logike
fenomen si bijega kojeg miješam s opijumom
vizionar mojih perverznih maštarija i razgolićena muza u rastaljenoj praznini
čuvam te uz trtičnu kost jer si zakržljala uspomena
spremam te u kukuljicu neostvarenih umjetničkih napora
i dajem pijavicama da kušaju poremećenu krv genijalca na iskušenju.
po kloroformu miriši tvoja pojava i čovjek je odista manje stvorenje
kada pogleda u tvoje izmučene oči živopisnih iskustava
na trenutak si ližeš usne od meskalina i uskačeš mi u sanjarije od kvarca
danas ću ja tebi biti surogat majka.
Imam truplo na tavanu
Bos hodaš po aluminijskim bodljama ljubavi
ljubičasti mrak rascvjetava poljske makove
i tvoje lice mirisno u travi odlazi u zemaljski sanduk
duša se lomi u komadićima nakovnja
osmijeh tvoj blagi s usnama crnim čuvam s papratima
i dražim njima nosnice
kobni krici trče u spirali i cijepaju crvene točke
u daljini suton rađa pastelno nebo u boli
oblaci ranjeni suludo bježe i ruše se u olovnoj vodi
polažem si glavu u klepsidru kako bih se udavio
ostavio si neupotrebljive upaljače i izgrižene čaše
otvaram muzej izumrlog vodenjaka
pletem meridijane oko mjehurića u kojem smo se nagurali
retrogradno se kreću gorostasi po ekliptici
i sade fuzijske golosjemenjače
noćas ležim u izolaciji pod pokrivačem izmaglice
povlačeći se u gravitacijski lijevak.
Pjesničko povraćanje
Koliko gađenja moram uliti u tvoju čašu da me ispiješ posljednji put
invazivne misli nam kradu poglede i truju zrak u plućima
hladnoća naše bliskosti jede atmosferu hedonizma
nismo više racionalni i gledam samo odraz nečeg
što je jednom bila moja estetika ružnoće
ja sam samo dečko koji pred tobom stoji i moli da ga se voli
jutros sam jedanaest puta povratio po sebi
sve one zlokobne misli koje me stežu
razoružavajući tvoje neoformljene stavove;
od srodne duše postaješ teško probavljivi entitet
kojeg u svom posljednjem izdisaju pokušavam izbaciti iz sebe
uvijek jednom mora pasti veo zablude kako bi se suočili sa zrcalom istine;
u bijegu od tvojih taktilnih manipulacija stavljam pečate na dlanove
i ljubim vlažne pljesnive zidove- slika sam koju treba objesiti
ti si samo praznina koja preda mnom stoji i moli da ju se ne voli.
Moj krevet je duboki ocean
Znam ti samo iscrtati konture tijela
osjenčati obraze i dodati smeđu boju tvojim očima
ostalo moram nadodati sam
u mom sjećanju si lažna memorija
sanjam kako s tobom gradim pješčane kule
povremeno počešem rebra
i zagledam se u plavu romantiku neba
dan je proklet i ne može biti otkupljen
stojim pred ogledalom pola sata i brojim sinapse
pokošena mi je svaka moždana stanica
crna magla izlijeva se po mom predgrađu
vidim samo kako me vučeš niz plažu vulkanskog pijeska
kvarc sjaji na obrazima i oči postaju bridovi kristala
prizmatsko svijetlo skupljeno u zjenicama
imamo trule zube ali ne odustajemo od šećerne vate
preplivat ću s tobom alpska jezera
između prstiju nam je plivaća paučina
i vjetar po nama razbacuje jesensko lišće
moj krevet je duboki ocean
jer u njemu nisi čovjek već apstraktni koncept
ali samo ja vučem Sizifov kamen.
Prijeđi
Preko tebe koračam u nebesa
ti si most za rastanke i jedino vezivno tkivo
koje me drži prisutnim
provlačiš konce niz moja leđa
i prislanjaš me na veliku gredu
visim iznad iskopine u koju plačeš
poredao si oko mene tek ubrane gljive
kažeš da trebam rasti s njima
one rastu poslije tuge
greda se nakvasila i nagriza ju sol
i konci popuštaju od moje težine
sada sam ja most kojim prelaziš preko iskopine.
