DOK SE BORI ZA ZRAK
Vozim je u bolnicu
u kojoj umire njen otac.
Šutimo, a onda ona tiho kaže:
Još uvijek petljaš s tom ženom,
čula sam te sinoć kako šapućeš na telefon.
Odgovaram da to nije istina,
ali ona više ne želi slušati moje laži.
Zatvaram prozor da vozači iz drugih automobila
ne čuju kako vičemo.
Poslije stojimo uz krevet njenog oca
i bodrimo ga.
Držimo se za ruke
dok ga napušta život,
i slušamo kako bunca.
Ne razumijemo gotovo ništa
osim te riječi koja se kotrlja
iz njegove zamračene svijesti,
kroz njegov zagušen dušnik
dok se bori za zrak.
Ljubavi, ljubavi - ponavlja
grcajući, dok mu se cijelo tijelo trza.
TIJELO
Sjedili smo za doručkom
kad su nam javili da je umro
i zamolili nas da dođemo po tijelo.
Kad smo došli u mrtvačnicu
tijelo je ležalo na stolu,
raširenih nogu,
odjeveno i ukočeno.
Bolničar ga je uzeo za ramena a ja za noge
i spustili smo ga u kovčeg.
Ona to nije mogla gledati pa je izišla van i plakala.
Dok smo ga nosili uza uske stepenice
sjetio sam se kako je prije nekoliko sati
to tijelo govorilo o ljubavi
i drhatlo od boli.
