Bit će sve u redu
‘Mi smo čudovišta. Kad bismo to mogli da vidimo, možda bismo i mogli da se volimo.’
Charles Bukowski
Ona me se boji
i ja pokušavam
ukloniti iz svog života sve
što je uznemiruje.
Stvarno se trudim
ali strah je gladna
životinja.
Dok je skidam
pita me za nešto što sam jednom
rekao ili učinio
i premda se ne sjećam ni što ni kako
to je dovoljno da na njenoj koži izbiju fleke
koje će sutra izgrebati do krvi.
Pokušavam je uvjeriti
da ću učiniti sve
da bude mirna.
Ali njen je popis dug.
Ona želi
da više ne spavam s drugim ženama
da ne idem spavati u šest ujutro
da ne budem tako mračan
da bar malo vjerujem u boga
da kažem da nije bilo dobro to što sam radio
i kako sam živio,
i da to stvarno i mislim
da više ne pišem o ženama koje sam nekad volio
da ne pišem o njoj
da svoju djecu viđam samo u dogovoreno vrijeme
i da ne ulazim u stan u kojem žive
da budem srdačniji s njenim prijateljima
da je probudim kad ima noćnu moru
i kažem da će biti sve u redu…
Ne voli čudovište u meni
i ne zna ništa o čudovištu
u sebi.
