SUSRET
Opet sam te sreo
U ovoj istoj ulici,
U ovom istom kafeu –
Smijala si se.
Tvoj suprug je govorio,
A ti si me gledala preko njegovog ramena.
Stolnjak je mirisao na pivo.
I mesar preko puta je spustio žaluzine.
Opet sam te sreo,
U ovom gradu,
U koji su prestale navraćati jeseni –
Ljeta se začaš pretoče u zime
I ništa, nakon što jednom stigne,
Ovdje ne može opstati.
I opet sam otkrio šta je Poezija –
To je postojanje svijesti o nečemu što,
Poput starog, pokvarenog sata na tavanu,
Nepogrešivo tačno odbrojava
Svo neodživljeno vrijeme ovoga svijeta.
Opet sam te sreo,
Pokušavam ne misliti o tome kako je,
Samo trenutak prije,
Ovaj dan bio ruševina.
Sada, tvoj osmijeh prodire u mene
Kao sunce u tamnicu.
I smješkam ti se.
Smješkam se.
