1. U posjetu nam je jutros ušetao golub s manirima gospodina. Bez propusnice i protokola. Naklonio se sto puta, Jeduć’ mrve s poda, a i mi njemu. JA me čeka samo kući i ne radujem mu se. Draže mi je bolničko MI. Golub može da leti i gega se mi ni da puzimo. U stvari neki se kreću al’ ovako jače zvuči. U pjesmama se mnogo laže. 2. Ne pljuj tableto nano viče sestra u eter. Gutaj ih bona! Bez zuba i dlake na jeziku nana psuje doktorima majku. Kandžama se drži serdžade života koje je sve manje. Puna joj usta resa. U blolnici sam. Slomljene ruke i noge i očajnih porodičnih prilika. Skakućem samjeravajući tuđe muke sa svojom. Pao s motora. Prešao iz ložeg u gore. Bruda boli me al’ biće bolje ako Bog da, govori u mobilni Velmir, istetovirane ruke s više gvožđa u sebi nego kostiju. Na bolesničkoj listi piše Velimir. Motor, kola. Trke, Sreet race na 402 metra, sliven s mašinom od 600 konja. Testerama ga odvajali od nje. Sličan James Dinu s kojom kilo viška. Godina i po po bolnicama i muke. Zube izliz’o od škripanja i stiskanja. Rezbarije do pupka, reaniminacija. Tridest pet godina star a veteran sobe. Uči me kako se živi na štakama. Na ruci nalik bezbol palici, Između majstorski izvedenih slika, decidno piše: Ako jednog dana brzina me ubije ne mojte plakati jer sam se smijao (Pail Walker). Kružim i dišem na kredit. Štake nježno uranjaju u pod i ne ječe. Moje muke su bezvučne. Bezvezne. Samo meni važne. 3. Danas su mi u posjet’ došli žena i sin, ako se gledanje kroz debelo staklo zove posjetom. U gnijezdu punđe golub i gugutka od plute. Iz dana vjenčanja. Ranjeni imaju pravo na priviđenje i tek preklani. Ne voli me žena ni ja skoro nju. Ovo drugo mi teže pada. Pa ja moram nekog da ljubim, mazim jer nisam potpun! Pola od mene je otišlo u svijet da se traži i lupa zvekirom pa ko otvori, otvori. Nemam kontrolu nad tim. Gledam naše neobično lijepo dijete posljedicu ljubavi bez aditiva. Smiješne ljubavi. Dijete je naviklo na čitavog oca nenapuknutog, bez štaka i braonile na ruci. Na tati je gips višak. A tek pomoćni kraci! Gdje su tatine kile i krtina mišići ko brda?! Pojela ih tuga. Ovo možda nije tata al’ strašno podjeća na njega. Lažni tata je to. Tata jadac. Gledamo se i čudimo svako sa svoje strane stakla moja žena i ja. I u tome smo u harmoniji. Nekad bi se staklo rasulo, staklo od nekad… Pitamo se šta nas je to veliko napustilo. Gdje je i kome otišlo? Ljubav odmili na više nogu. Vrijeme se ne reprizira. Ne zna za ponovo. Samo za dalje. Baš sam pametan. 4. Danas se i nebo urotilo protiv mene. Grmi, sijeva i bljuje kišu. Prestižu me djeca skopčana na roditelje a i oni na pragu smrti. Kamen sam što ga bujica s pažnjom zaobilazi. Nakisnuo se u ratu na motorima, s jednom prostitutkom kojoj su lakirali parket. Parili se uz drvo. Ispod osmrtnice. Starija prostitutka i do juče mladić. Nužda. Posle mokri do gaća pili čaj s rumom i smijali se. Bome i drhtali. Ovo sad što lije i natapa me nije neka kazna. Već prosto maler. Ako se ne pokliznem i ne obori me vjetar eto me doma za nepun sat teži za koju litru. U Karverovoj priči pada kiša od prve do poslednje strane i vlaži prste dok ih prevrćem. Pada po sofi i drugim stvarima kojima je svojstvo da budu pod krovom. Na kauču čovijek svježe razveden i deložiran. Taj lik iz knjige je nesretniji od mene. Njega su prilike ukočile. Mene tjeraju da grabim dalje. 5. Pored mene se parkirao Mercedes u boji vanile. Vozač mi prijatelj al’ odakle ne sjećam se. Mercedes nije statusni simbol već sredstvo za rad. Hrani petero usta i jedna u stomaku. Na krovu mu dijadema TAXI. Bože ko mi ovo priđe da me zagrli i otprati do wc-a? Ti samo znaš. 6. Biti invalid pa makar privremeno ima svojih prednosti. Stolica se sama podmeće a dobri duh otvara vrata. Put ti se odmotava ko počasni tepih. I kamenčić na njemu ima obzira a kamoli trun. Kolona mrava zastane da prođem. Džin sam što se ljulja, pravo leglo za nesreću. Odo da je malo dijelim. Gdje god uđem stvori se prostor moj lični karantin. Na stolu se po logici pojave piće i pepeljara. Cigara sama krene put usta. Moje je da pijem i pušim. Štakama da me čekaju. Dođe i dijete ogromnih očiju pa se čudi ko letećem tanjiru. Dok ga iz ekstaze Ne iščupa roditelj. Šššš pusti čiku na miru dok pije, puši i širi zarazu. Svima je žao a i milo što nisu na mom mjestu. 7. Treba mi jaka pjesma. Vita i nedostižna kao Masai žena. Pjesma u kojoj ne kukam već se smijem. Oću da joj zađem za proplanak i osvanem joj nov ko ispod čekića. Hoću da je zagrlim i ne puštam dok se ne napiše sama. Ja prosto ne znam da pišem jake pjesme. Samo nejake.