Subota
Mama stoji iznad mene
drži šnitu džema i
čeka da svežem šnjire
Nedjelja
Približavam se Zgradama.
Toplo je, miriše lipa.
Umor razblažuje osjećaj krivice.
Ljudi sjede pred ulazima i pričaju.
Očekujem: Traže te doma čitav dan!
Čitav dan smo pravili logor u brdu.
Nema nijednog djeteta – prestravljen sam i ponosan u isti mah.
Stan svijetli; vidim djelić slike koja visi na zidu u trpezariji: nebo iznad Starog grada.
Silazim u suteren da sakrijem nož; kuhinjski je – ne može se zabijati, ručka mu je
teža. Ostavljam ga ispod šmrka, nečujno zatvaram limeni poklopac.
Odugovlačim uz stepenice; stiskam šake ljepljive od smole.
Krule nedozrele trešnje.
Izuvam blatnjave tene i ulazim u hodnik.
Spreman sam.
