kanal
potjerana iz krune nara
uhaladža šmugnu pod mušemu.
uvrh brda, sačma strovali vepra
u šušanj. mladac se poput ranjenika
rukom povlači na rub kreveta:
s vrha vala koji se već obara
pljuca spermu po parketu po tepihu po svijetu.
hrđavi ekseri drže tablu
uz kvrgavo stablo košćele. kvasi ih sok.
pod košem nikoga
a lopte još prolijeću kroz otpečen
obruč. sve ti je bliža trokolica
šljemovanih švaba iz potisnutog
partizanskog spektakla. treptajem ih
prevrćeš na sivo-zelenu čistinu
sa šljunkarom u pozadini.
za predgrađe se hvata sumrak:
silaziš s ringišpila svjestan
da izgubio si tatu. gacaš šumom tijela,
njuškaš s dlanova miris oznojenog metala,
tareš suze. u bijeloj kamp-kućici
bosonoga dječica cičeći dokučila
naciklu zdjelu punu šlaga.
crtani film davno se povukao
u tačku na sredini ekrana.
tv voditelja muče predugi rukavi sakoa.
na dnu školske torbe mama je našla
skamenjen sendvič. eno je, vrti glavom.
stražaru šljunkare, staloženom čovjeku snažnih ruku,
jutros je telefonom uručen otkaz.
na margini kalendara hepok-stolac 1986,
slinavom hemijskom nacrtao je kvadrat
i odmah ga zaboravio.
sad svom snagom
udara kožnu krušku, čupa riječi iz grla.
srušio je rekord i
pokupio se da pije.
bubuljičav klipan grize filter cigarete, plješće.
osipa se šljunčani nasip.
zvijezdama ode dim.
na drugom kraju grada, u stanu sa tisuću vrata,
pritisnut poslovođa
spušta kašiku u lokvicu sočivice
i ustajući od stola nehotično prdne.
krupna šaka spušta se na tvoju kosu:
„hajmo kući“, govori ti tata
