*
Već duže vrijeme,
poput prepune košare sa južnim voćem,
na stoliću držim sabrane
pjesme Veselka Koromana
Posegnuo bih, preko dana
nasumično za pjesmom – dvije
da se osladim i
zdraviji da budem
Sada, u izolaciji, stolić je zatrpan
citrusima i čajem, jabukovim
octom, paracetamolom, parom
morske soli
Koromanova knjiga bijelih korica,
medicinska je sestra
što iznad mene
drži toplomjer
*
Gluho je poslijepodne,
konac osamdesetih
Sve što se kreće, zaleglo
u rijeku, bazen, zamračen stan
U svojoj sam sobi, zavaljen
čitam kaubojski roman
Na požutjelim stranicama, poneka
sasušena špica paradajza
Neko je, prije mene, uz salatu prolazio
istim tekstom, istom pustinjom
kroz Nevadu
Čujem, kako kanjonom između zgrada
ravnomjerno odzvanja:
teeeng
teeeng
teeeng
Pitam se, ko to od dječurlije, danas
nije otišao na kupanje
Ko se dočepao nove gumene lopte
i upravo je, sretan
pepa po vrelom asfaltu
Sve dok za brdo ne zađe sunce,
koš će biti samo njegov
Slušam, zvuk ljeta:
teeeng
teeeng
*
Kao da svi su, tek, istrčali na ulicu
mahnuti svatovima i ukupiti
bombona
Ostale po krevetima zbačene deke,
tople još, ostaci doručka, zebnja
u hodniku
Preko zamuklih avlija, preko pragova
te večeri je, djevičanska prešla
tama
Za njom, čizme vojničke, da gaze
nečije nezaštićene
uspomene
(fotografija)
Tata je u bijelom momačkom džemperu,
odsutnog pogleda. Prekinuli smo ga
u pripremanju meze
Ja zakosatio. Vrat mi svečano stegnut
dugmetom karirane košulje.
Malo sam viši od trpezarijskog stola
Trideset prvi je decembar, 1985.
U kuću su opet bahnule čačkalice,
kiseli krastavci i senf. I puno slatkiša.
I prskalice
S lustera viju vriježe svjetlucavih traka
i jedan žuti balon do pucanja napuhnut
lebdi iznad tatine glave
Tepih je usisan, rese počešljane.
Plaknute kristalne čaše sjatile se
na sjajnoj tacni
Za par trenutaka smijeh će ispuniti hodnik,
sudariće se parfemi, krenuće naša
sitna vriska
Nadomak ponoći, bijesnu djecu
ipak će savladati san.
Tate i mame pjesmom će zakoračiti
u mahmurno januarsko jutro
*
Jesen je
kada, u šortsu, bos
prpam po ladici s čarapima
Kada pred prodavnicom
ona zavlači prste
među zrna tek pristiglog graha
A naša kći, ušuškana domom
ponavlja lekciju o humanizmu
i guli prve mandarine
Igor Borozan, Kutija za konce, Buybook, Sarajevo, 2022.
