poezija

Igor Knezović, četiri pjesme

Objavljeno: 11.12.2016

 

 

NOSAČ AVIONA

Kako postati nosač aviona, još danas?
Leći snovito na žale ispunjen smjerom neba,
Sklopiti lijevo oko i
Desnim vidom podmetnuti nos
Ispod crte putničkog leta Croatia Airlines,
Te paziti laganim pomicanjem u smjeru Čilipa
Na zdravlje svojih putnika namjernika.

 

VI

Šest.
Trenutak u kojem igra koja postaje dosada. Prelazak iz društvenog u pasivnu stanicu.

Tri.
Čovječe ne ljuti se.
Nagužvana brada, nestalni ožiljak iz davno preboljene kožne infekcije.
Prst povlake ljubomorno ispružen.

Šest.
Ulazak u kućicu. Smireno čekanje na sljedećeg oborenog aktera.
Mi smo djeca.
Djeca.

Tri.

 

***

Tužno je kako te određuje godina u kojoj si rođen. I godine.
Makar samo i astrološki gledano, ipak tužno je.
CRVENI I CRNI MRAVI

, eto naslova!
Oblikovan lektirom, američkim filmom, mješovitim brakom, gradom, očevima, vojskama, majčinom hranom, erotskim sličicama ili sakramentima s neba.
Tužno je,
Jer nema tvog mišljenja zapravo.
I smijeh liči na stav koji prolazi:
Hermetičan u nuždi,
Popularan samo gdje te se nije tražilo,
Socijalan jer ti se dalo, a nisi ni pitao.
Anarhoidan na ulici i među ženama,
Kapitalac postaje tek kad biva uhvaćen u zlatnu mrežicu.
Ružno je koliko te mijesi okolina,
Okoliš u kome si nakupljao tkivo
Sedamdeset i pet bilijuna stanica.
A da se pogledati nekako ispočetka
Bez tih uvjeta
Gol i rogat.
Imati ogledalo.
E, to bi baš bilo lijepo.

 

MEME

1963. prva žena poslana u svemir.
Ne znam po što su je točno poslali.

Bogami unišli u ovu Europu, gledam jutros kroz prozor
– ne vidi se više Balkan uopće!

Prodajem nepotrošen glas za prevagu,
Ponude molim u inbox.

Pao 19-godišnjak s travom!
Pridigao se, obrisao hlače
I udaljio u nepoznatom pravcu.

 

 

podijeli ovaj tekst