pogreb odlažem pogled - i odlazim proklet i glas mi bude od nerava - neravan plač kad su zabijali čavle bio je nalik na crne čavke bilo je crno od batina veče i razlupana šaka groma hladne i mračne kiše zveče po golim zjenicama kroma. džingis-kan svjetlost brusi vječito nebo konjanike brzina čita osvajačku temu džin razrađuje: napinje lukove stabla nosi mora preko brda sjevernih šuma gusta brada biserne ogrlice juga područja jesu gdje glas od gvožđa zagrmi: ja sam džingis svirepi se diže vođa smrt mu posta krvni rođak dobra stara muzika dobra stara muzika koja se razliježe uzmiče džungla i u džungli tigar bistro protječe tigrovo meso i dlaka a na zubima spava dobri stari ručak ah kad se drveni gradovi spale sa zgarišta se izvija kameni grad i mi gledamo kako se pokapa crkva i naokolo sa šarenim balkonima budi se prijatni narod trlja oči i črčka svojoj tetki da stiže u rečeni sat i neka ga malo pričeka muzika, zbilja, živi ko navinuti podsjetnik i mi ćemo u sreći uzviknuti ah to je onaj pravi pravcati ahat goruckat ćemo i s jezika će letjeti crvene sjemenke u bijeli svijet dok će lahor sa velikim ustima prevaljivati kilometre ko trome ogromne gljive na žuto lišće i još: obline od te i takve vlage stručno datirane u podsjetniku sada rekavšeg starca biti će tu panegirik pornografa vidjet i ostadoh od blijeska slijep jao to je skelet konstrukcija plazme prelet nebo paunski zvjezdani rep vedrac u vidu kao tijek od ruža baklji prelijep on se prelijeva zrelije da bude svet ko lijek živa je ova kurvina krv na svaki način htjela da budem marljiv i sabran ženo podatnog tijela moja ruka i cjelov traži tvoj gorući grm to vječito vječito pra pra hladni riblji oganj svud plazi hladni riblji oganj paluca njegov jezik uplašeni traže sklonište skutreni u strahu razni su barjaci al isti strah u kojem su se obreli ljudi i horizonte zatvaraju njihove crne misli goleme sjene demona šire njihove zjenice magičari skupa sa svojim strahom uvlače se u vlastite cilindre
