STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Često, a opet neobično pitanje. Čini mi se da pisanje živi u meni oduvijek. Veoma rano sam naučila čitati i kao dijete sam toliko čitala da su me ljudi oko mene znali upozoriti da malo stanem. Nadalje, previše je toga što nosim u sebi i čini mi se da ono od najranijeg doba sazrijeva sa mnom i čeka da bude napisano. Pisanje je kontinuum koji uveliko nadilazi čin fizičkog stavljanja teksta na papir. Ako mislite na ovo, fizičko, pisanje stvar je u mom slučaju unekoliko klišeizirana. Pišem od osnovne škole, u pubertetu je to bila poezija, a pisala sam i kratke priče čak i nekakve filozofske spise koji mi, naravno, sada izgledaju krajnje naivno. Na studiju književnosti sam pisala ponajviše kritiku. Za to vrijeme su se u meni već uveliko razvijali svjetovi o kojima ću pisati.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Nekoliko stvari mi je bitno kad pišem: poniranje u sebe i tišina. Samoća. Obično kad osjetim nešto što trebam napisati, pustim da to zrije u meni, nisam tip koji odmah sjedne i napiše. Riječi znaju živjeti u meni dugo prije nego ih napišem, kao neki svijet paralelan svakodnevnom životu. Onda to prolazi kroz različite faze i zna izazivati priličnu i nervozu i ushićenje u meni. U tim trenucima često šetam sama. Kad to sve prođe, kada se svijet koji želim ispričati iskristalizira, počnem pisati.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Ne vjerujem u odvojivost forme od sadržaja tako da ničemu ne dajem prednost.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
U općenitom smislu ne znam šta bih odgovorila. Jer, odnos između teme i onog ko je piše je najčudnovatiji odnos koji postoji. Mogu govoriti o sebi. Postoje teme koje nosim u sebi i koje me često muče i znam da ću ih napisati kad-tad. Obično se desi neki poticaj izvana, nešto što nadraška moj osjećaj za temu i onda pobjegnem u sebe i osmislim je. Ovdje veoma uslovno koristim termin tema jer je odveć uzak. Inače kad razgovaram, nikad ne govorim o temi koju pišem već o svijetu kojeg pišem.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Nisam sigurna da znam konačan odgovor na ovo pitanje, kao što uostalom nisam sigurna niti da je moguće bilo šta konačno znati o književnosti. Ona je takva, čudesna i uvijek izmiče. Ako govorimo o tehničkim aspektima zahtjevnosti, ljudima se često čini da je mnogo lakše sjesti napisati pjesmu nego li recimo roman. No, ja ne držim da je to tako odredivo. Stih je jedno čudo. Kompozicija u prozi isto tako. Vjerujem, dakle, da nema zahtjevnije forme. Poezija i proza su jednako zahtjevne, samo svaka na svoj način.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Poezija je meni iznimno važna iz razloga koje sam, čini se, donekle objasnila. Neobičan je to način nošenja sa svijetom i sjećanjima na svijet. S druge strane, čini mi se da je poezija postala potpuno nebitna u društvenom mainstreamu. Možda bi bilo najlakše sada pobrojati niz općih mjesta tipa društvene mreže, merkantilistička narav svijeta i slično kako bi se otkrili uzroci. No, mislim da je stvar mnogo šira od toga. Držim da je nerelevantnost poezije – mislim na kvalitetnu poeziju jer su aktivistički pseudo-poetski uratci itekako bitni baš kao i naconal-patetične apologije – određena i ličnim. Radi se dakle ponajprije o apeliranju na unutrašnji svijet čovjeka. Moć poezije mogla bi biti baš u toj ništavnosti, ko zna.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Zavisi šta podrazumijevamo pod književnom tradicijom. Ako mislimo na nacionalni ili akademski kanon, što je u našoj književnoj struci gotovo sinonimično s tradicijom, onda mislim da ta tradicija i ne mora biti toliko relevantna budući da je veoma često strogo formalno nametnuta. S druge strane, mislim da svaki pisac sam bira tradiciju kojoj pripada i na kraju sam je stvara. Vjerujem da svaki pisac ima lični kanon.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Ne mislim. Tek ponekad mi naumpadnu i zastidim se nekakvim dječijim stidom, ne znam zbog čega…
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
S obzirom na obim čitateljskog tržišta mislim da je prevodilačka aktivnost u količinskom smislu značajna. No, ne znači da je kvalitetna. Ima veoma ozbiljnih prevodilaca, neki od njih su baš iz Sarajeva, koji zbilja odlično rade. S druge strane, postoji niz onih kojima je prevođenje knjiga jednako prevođenju novinskih članaka. Onda dobijete prevode koje je nemoguće čitati. Nedavno sam imala priliku da počnem čitati jedan takav prevod rađen još 1998. godine i mogu reći da je prevodilac uništio jedno veliko književno djelo. Bila je užasna tegoba to čitati.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Žensko pismo je još uvijek neistražena tema. Razlog može biti u dvostrukoj marginalizaciji. Prvo je marginalizirana sama književnost, a onda je unutar te marginalizirane književnosti žensko pismo opet istjerano na rubove. No, ovo je samo nekakvo okvirno posmatranje. Žensko pismo je previše heterogen pojam i previše se suodnosi s kulturnim politikama da bi se promišljanje o njemu moglo sažeti u jedan odgovor.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Najviše bih se voljela pozvati na Danila Kiša pa na temu angažovana književnost ćutati kao riba i stvar prepustiti profesorima. Razlog je u tome što su kod nas polemike na tu temu ponekada dosadne i veoma lične. Vjerujem da je angažman inherentan književnosti, čak i onoj koja eksplicite bježi od njega. No, angažman ne znači aktivizam niti političke analize u stihovima. Ne vjerujem u koncept ”pjesmom da ti kažem”.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Često dođem u čudno stanje koje bih mogla nazvati nadahnućem. Iako ga ne znam precizno definirati, nekada osjećam da je moje nadahnuće propadljivost, ta čudesna istina. Na kraju krajeva, rasla sam u ratu okružena smrću.
STRANE
Ko su vam uzori?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Nemam uzore. Imam pisce kojima se rado vraćam i imam knjige koje me dovode do ruba, nekada ushićenja a nekada očaja.
STRANE
Šta trenutno čitate?
AMILA KAHROVIĆ-POSAVLJAK
Ovih dana čitam iznova Melvila i Carvera. Često kombiniram knjige. Inače sam sklona ponovljenom čitanju. To je jedan od razloga zašto sam se odmakla od novinarstva i dnevno-političkih analiza. Postala sam krajnje iziritirana virtuozima površnosti. Za razliku od toga, ponovljena lektira je novo otkopavanje svijeta. Ili, kao da nakon deset godina odustva uđem ponovno u neki grad za koji sam nekada vjerovala da ga poznajem. Nevjerovatno je koliko se toga novog otkrije…
