STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Odrastao sam u bosanskoj provinciji – okružen knjigama. Pošto mi je majka bila učiteljica naučio sam prva slova mnogo prije nego što sam pošao u školu. Pročitao sam i prvu knjigu sa pet godina. Dakle, sve ono što je pretpostavka za želju da se izrazite pišući kod mene je došlo rano. Napisao sam prve stihove, čini mi se, sa šest godina. To je išlo lako i prirodno.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Zavisi od toga šta pišem. U tom procesu postoje racionalna strategija, iskustvo i intuicija. Bez intuicije su ona prva dva elementa beznačajna. Samo intuicijom se može doći do značajnog stiha, ali oslanjajući se samo na nju ne može se biti značajan pjesnik. U racionalnu strategiju spada kritičko preispitivanje sopstvenog teksta, u kojem i prijatelji, uglavnom pisci, igraju ulogu, koju inače na Zapadu preuzme lektor. Neko mora da vam postavi ogledalo i kaže gdje su estetski, zanatski i sadržinski slaba mjesta. Ne morate to usvojiti ali morate znati. Još važnije je da se odnosite nesentimentalno prema sopstvenom tekstu. Popustljivost prema onome što ste stvorili dovodi do traljavih rezultata. Pretpostavka je da znate šta hoćete, kako to želite ostvariti i koji su vam kriterijumi. Oni se grade čitanjem. I razmišljanjem. Unutar jezičkog prostora o kojem je riječ gotovo da više nema ozbiljne kritike, pa je ovaj proces samopročišćavanja odlučujući.
Napisati pjesmu i napisati priču jesu donekle različiti procesi. U pjesmi je udio intuitivog veći, u prozi je uglavnom dominantna racionalna strategija. A strpljenje je odlučujuće.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
To je pitanje da li smatrate da li je život dovoljno inspirativan da za proživljeno – u šta spada i život mašte – pronađete formu. Ili su vam formalna igra i njeni zakoni ti koji nameću sadržaj. Ipak, odnos forme i sadržaja nije odnos isključivanja već uzajamnog prožimanja.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Mislim da se grandioznim temama uglavnom bave ljudi koji za to imaju epsku strast i nedovoljno iskustvenog taloga. Oni koji kroz mikrokosmos jednog stiha ili rečenice uspiju sažeti ljudsku tragikomičnost ili nešto suštinsko iz epohe jesu pisci koji me više zanimaju. Pomalo sam skeptičan prema raspričanosti, ona više skriva nego što otkriva. Postoje teme koje traže široki potez i dugi dah, to je legitimno. Ipak, njemačka riječ za pjesništvo je Dichtung. U njenom korijenu je gustina, zgušnjavanje. Mene i u prozi interesuje sposobnost proizvođenja emotivne vibrantnosti u meni kao čitaocu, ne interesuju me razvodnjene emotivne ili intelektualne eskapade autora.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Dobra proza je dobra tezga za pjesnike. Nema ničega značajnog čak ni u najboljim romanima što se ne bi moglo sažeti u knjižicu stihova. Možda je najbitnija funkcija proze da se proširenim krokijem sačuva nešto od svijeta koji se pred našim očima stalno kruni i obnavlja. Ili da se ukaže na zaparložene i nevidljive mogućnosti tog svijeta. No, pitanje je zašto onda pisati roman. Eseji i priče su gipkiji i manje komercijalni.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Poezija odavno za mene nije pitanje izbora već stvar identiteta. Imao sam sreće da me pjesnički nagon nije napuštao svih ovih decenija. Taj život bi, kada se osvrnem, bez poezije bio nemušt i uglavnom banalan. Dijelim mišljenje Brodskog da nas jezik izdvaja iz životinjskog carstva, a da je poezija najviša forma jezika. Nisam siguran da li je on u pravu kada onda sasvim logički izvodi zaključak da je poezija – suštinska misija čovječanstva. Ako jeste, onda smo se jako udaljili od sopstvenog predodređenja. Poezija je luksuzna margina koja ne cilja na masovnost već na neku vrstu trajanja kroz vrijeme.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Jezik je odlučujući. Moja tradicija je time višestruka, zasnovana na jezicima proisteklim iz štokavske matrice. No, pošto čitam na njemačkom, ruskom i pomalo na engleskom sve to spada u moju tradiciju. Pritom tradicija nije obožavanje pepela već davanje plamena u zavjet, da parafraziram austrijskog kompozitora Gustava Malera.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Samo kad pišem ljubavne pjesme. Šalim se. Imaginarni „neko“ je važan kao moj alter ego dok pišem, tu i tamo pokušavam da preuzmem nekoliko perspektiva obilazeći oko teksta, tražeći mu slabe i dobre strane. Konkretni čitaoci dođu na kraju procesa, u književnom životu koji je samo živopisna i vesela propratna pojava pisanja, ali ne i njegova suština.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Mnogo bolje nego što to zaslužuju izdavačke kuće i ministarstva kultura, jer je prevodilački rad mukotrpan, divan, mučan i neizvjestan. Honorari uglavnom mizerni.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Pošto je sve više čitateljki, one su na zapadu, statistički gledano, odavno većina. Otud je logično da se rodni odnos i u esnafu preokrene u korist žena. Žensko pismo je odlično kada je prevashodno – pismo. Mene lično zanimaju dobre knjige, bez obzira na polne, rasne, seksualne ili ideološke karakteristike autora.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Izgovoriti nešto što se većini ne dopada jeste javni agažman pisca koji jako cijenim. Pisati poeziju ili novele protiv glavne struje u književnosti, protiv vlasti itd. može biti opasno po autora jer će žrtvovati dosta, a dobiti malo, pošto je referencijalna tačka takve književnosti, odnosno njeno ukupno uporište u onome što kritikuje, a ne u njoj samoj. Kada se promijeni vlast, književni tok, društvena stvarnost, takva književnost ostaje nasukana na iščezlog protivnika.
Dakle, ima smisla buniti se ali i pisati knjige van tog angažmana. Buntovništvo kao društvena poza pisaca je takođe nešto što se brzo potroši jer nije prosteklo iz bića već iz želje da vas primijete ili da savladate neki otpor. Drukčije je sa imperativom svjedočenja. Pisac kao svjedok vremena ne može zatvoriti oči nad zločinom koji neko upravo želi počiniti u ime svih. On je dužan da napusti eskapističku premisu. I ako se nešto dešava oko njega, što drugi ne vide, ili neće da vide, a njega egzistencijalno potrese, onda je to sjajna motivacija za književni angažman.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Onaj ko je jednom probao tu drogu postaje neka vrsta džankija. Ali čovjek mora živjeti i pisati i između dva tripa.
STRANE
Ko su vam uzori?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Prestar sam za to. Ali volio bih da sam ja napisao neke knjige, to je znak kolegijalnog divljenja.
STRANE
Šta trenutno čitate?
DRAGOSLAV DEDOVIĆ
Mnogo sam čitao, oduvijek. Ali ispostavilo se da sam zaista pročitao samo tri vrste knjiga. One kojima sam se više puta vraćao. One o kojima sam nešto napisao. I one koje sam preveo. Trenutno sa njemačkog prevodim roman Marice Bodrožić, potom je na redu nova prozna knjiga Saše Stanišića, a onda i Melinde Nađ Abonji.