STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
RADOSAVOVIĆ
Pišem žestoko od punoljetstva, sve prije toga su lutanja. Počeo sam jer sam morao. Valjda ljudi počinju pisati kad shvate da je sve besmisleno osim pisanja. Što bi rekao Srđan Valjarević da:
„po hartiji poređam slova preko kojih kao/
cevkom iz bare/
mogu da dišem, hvatam vazduh.“
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
RADOSAVOVIĆ
Nekad sam pisao skoro krijući, jer se pisci smatraju uzaludnicima, pisanje je za većinu neisplativ posao. Čak donosi i probleme. Obično pišem noću kad svi oko mene spavaju, cijela zgrada. I pišem često sve dok mi ne popucaju kapilari u očima, pa se od samog sebe zaprepastim kad se pogledam u odledalo pred spavanje u zoru. Baš u onom trenutku kad kriminalci dižu jedni drugima automobile u vazduh, ja legnem u krevet. I tako par puta sedmično.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
RADOSAVOVIĆ
Mislim da pridajem pažnju podjednako i formi i sadržaju. Krećem sa ozbiljnim crtežima, razrađenim likovima i odabranim imenima za sve. Imam kompletan plan. Znam kuda će se kretati moji likovi, ko će biti car, a ko smrad, ali ne znam tačno što će sve da izgovore. Uvijek se iznenadim.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
RADOSAVOVIĆ
Sudare se nesvjesno na pola puta. Pisac mora da na neki način proživi svoju priču, da ga opeče, iako ne mora biti direktno. Kad pisac ne piše o onome što voli ili o onome što ga muči, to se prepozna nakon par stranica.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
RADOSAVOVIĆ
Prava poezija se plaća životom, a prava proza dupetom i hemoroidima. Za poeziju je potreban naboj i srce, a za prozu karakter i istrajnost. Prava poezija je najzahtjevnija, i čini mi se da je opasna jer pisac često izgori kao šibica, proizvodeći najveći sjaj u poslednjim trenucima trajanja.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
RADOSAVOVIĆ
Poezija mi je važna jer su u njoj ritam, epitaf i vatra. Svijet kakav jeste ne bi postojao bez Kavafija, Karvera, Raše Livade, Vijona, Jesenjina, Bodlera i Miljkovića. Zamutili su oni mnogo više od poezije.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
RADOSAVOVIĆ
Važna je da se sa njom bori, bilo na način da pokušava da je prati i nastavi ili da od nje napravi otklon. U svakom slučaju nosi njen pečat. Mora je biti svjestan da bi se prema njoj odredio.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
RADOSAVOVIĆ
Ponekad i mislim ali nisam u mogućnosti da im se podredim i pišem njima i samo njima. Da je to moguće, našao bih šablon da pišem 1000 nijansi pink-a i štampao knjige u ogromnim tiražima, a vjerovatno čitav honorar bih spiskao od muke. Postoji jedan grafit u Podgorici: „Što ti na nos uđe, na nos će ti izać“.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
RADOSAVOVIĆ
Nikako. Književno prevođenje je pitanje ljubavi, a ne novca. Treba mnogo čitanja, putovanja i obrazovanja da bi se neko uhvatio u koštac sa književnim prevođenjem, naročito kad je mizerno plaćeno. Državama ne pada na pamet da to pomažu jer se oni samo deklarativno zalažu za otkrivanje drugih kultura, a zapravo se plaše uticaja.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
RADOSAVOVIĆ
Na prostorima bivše Jugoslavije nema čovjeka koji piše tako žestoku poeziju kao Milena Marković, i nema žene koja o ljubavi tako emotivno i divno piše kao Ivan Tokin. To je moj ugao. Nekad mi se čini da ima manje romana koje su pisale žene jer one srećom nemaju potrebu da kopaju po često falsifikovanoj istoriji. Pametnije su.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
RADOSAVOVIĆ
Angažovana književnost počinje kad se nešto ne može prećutati. Ako pisac ima ulogu u društvu, ako je vidljiv, i ako vidi, a ćuti, to je licimjerje. Konstatovanje društvenih anomalija i upozoravanje je obaveza pisca jer je nosilac tog dara i prokletstva za uočavanje. Ne vjerujem da pisce čeka posle Petar da ih preispita, ali vjerujem da im je dosta ogledalo.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
RADOSAVOVIĆ
U nadahnuće vjerujem, u inspiraciju ne. Nekad mi se grudi napumpaju toliko da jedva dođem do kakvog papirića da zabilježim par rečenica iako ih možda nikad ne iskoristim.
STRANE
Ko su vam uzori?
RADOSAVOVIĆ
Flober, Mopasan, Sabato, Margerit Diras, Nušić, Kami, Karver, Arabal i Perek.
STRANE
Šta trenutno čitate?
RADOSAVOVIĆ
Dnevnik Geze Čata kao i dnevnik Čezare Paveze. Florijan Ilijes – 1913. ljeto stoljeća. Roberto Bolanjo – Amajlija. Te su knjige ovih dana na stolu.
