STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
SAMARDŽIĆ
Zapisujem ponešto od djetinjstva, ali srećom ne objavljujem. Problem je što sam više kao dječak želio biti pisac nego sad. Sad kad sam to postao mi se ne piše. Uglavnom mi se čita. Srećom od tog mi se sastoji posao pa me manje grize savjest. Objavio sam prve tekstove s dvadeset i pet, dvadeset šest. Ni danas ih se ne stidim. Nadam se da su moje greške završile u korpi, ne u knjigama.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
SAMARDŽIĆ
Ma ne veselo. Vrtim se, pogledujem na sat, nerviram što to sve ne ide bolje i brže. Rijetki su dani kad iz mene lako i bez poteškoća toče riječi. Nisam dovoljno utreniran i opsjednut činom pisanja kao neke moje kolege koje su samo pisci i ništa više. Ja sam i muž i otac i sin i kompulzivno opsesivni rekreativac i svašta još nešto nevrijedno pomena. Nemojte da neko ovo shvati kao hvalu ili ciljanu svestranost! Više je to vesela zbrka. Prolazi vrijeme ali ne znam uvijek što?
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
SAMARDŽIĆ
Formi. Sadržaj je žestok ali uglavnom za mene usputan. Razvio sam čini mi se s početka neki svoj stil koji mnogi ne vole, ali oni koji ga vole baš ga vole. Dobio sam i prve epigone što i ne znaju da su to.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
SAMARDŽIĆ
Mene su moje teme izabrale i ne popuštaju me. Već su mi i dosadile ali ne mogu da ih se otresem.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
SAMARDŽIĆ
Sve je tekst. Dobar, loš, prosječan. Ja se nikad nisam mogao zabarikadirati u jedan književni rod. Šetalo mi se. Bivalo malo pjesnik, malo prozni pisac, pričopisac i romanopisac. Pravio sam izlete i u novinarstvo. Na svakog dobrog, odličnog pisca, pjesnika, novinara dolaze deseci loših ili na granici da to budu. Većina nas što nešto piše smo uglavnom loši ili nategnuto dobri, ali to ne znamo srećom.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
SAMARDŽIĆ
Poezija za devedeset devet posto ljudi nije važna uopšte al’ onaj jedan posto u koje spadam ne može bez nje. Za mene je ona autentika i stvarnost, a savremeno društvo u kojem se krećem i figuriram – fikcija.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
SAMARDŽIĆ
Pa vjerovatno mnogo važnija nego što se misli. I kad je prezirete i kad vam je dosadna od nje morate poći. Možete ignorisati svoju. Al’ eto vas u tuđoj…
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
SAMARDŽIĆ
Mislim. Da ne mislim bolje bi i slojevitije pisao. Tajno se udvaram toj skupini raštrkanih ljudi od kojih mnogi i pišu. Uprostio sam svoje misli, ogolio riječi, skratio rečenice sve da bi manje vremena potrošili na mene. Pisac sam kratkog, isprekidanog daha i kontrakcija. Sve što sam napisao može stati u tri dana čitanja.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
SAMARDŽIĆ
Loše. Jezik nam je nebitan, a sad i iscjepkan. Da nije Tradukija i Hane Stojić ni to malo knjiga u drugom jezičkom ruhu ne bi ugledalo dan i prebacilo se preko grane. Književnost, pisci, čitaoci i prevodioci su satjerani u rezervate gdje nema života ali ima preživljavanja. Nadam se da je ovo stanje neki bajpas što će nas prevesti iz lošeg u bolje.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
SAMARDŽIĆ
S divljenjem. Žene pišu bolje i poštenije od muškaraca i sve više. Ja sam u lovu skoro stalno na nekog ženskog pisca i talenta, mislim ko izdavač. Žene su i najveći konzumenti knjige. Kod njih se rijetko desi da više knjiga napišu nego pročitaju. Znam neke pisce kod kojih je tako ali neću da ih ofiram.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
SAMARDŽIĆ
Nešto loše. Ili u sretnim slučajevima jedva dobro. Ko hoće da se angažuje nek se bavi politikom il’ ide u novinare, humanitarce…
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
SAMARDŽIĆ
Vjerujem. Ono je rijetko i dragocjeno. Veliki pisci su znali da ga pomoću nekih tehnika izmame iz sebe. Ja ne znam pa ga mjesecima čekam da siđe s neba. Nezgodno je kad se udruži nadahnuće i netalenat, kao i kad talenat dugo biva bez njega i suši se. Ako ništa, bez obzira imate li’ dara ili ne, lijepo je i prijatno biti nadahnut. Duševno nadražen…
STRANE
Ko su vam uzori?
SAMARDŽIĆ
Ne znam ko su. Možda to neko drugi zna. Zamišljam da ih nemam međutim, to je teoretski nemoguće.
STRANE
Šta trenutno čitate?
SAMARDŽIĆ
Zbirku pjesama u rukopisu Drage Glamuzine koja nema još naslov. Topao je od držanja i čitanja i roman Bekima Sejranovića „Moj sin Haklberi Fin“, a pri kraju i roman Zorana Ferića „Na osami blizu mora“. Čeka me i jedan naslov iz popularne psihologije „Intuicija za početnike“… itd. Život mi je pretrpan tuđim knjigama pa na svoje pisanje često zaboravljam…
