STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
ĐIKIĆ
U novinama pišem od petnaeste, a prvu knjigu, kratki roman „Cirkus Columbia“, objavio sam 2003., u dvadeset i šestoj godini. Počeo sam pisati zbog snažne unutrašnje potrebe da ispričam nešto za što sam vjerovao da je vrijedno da bude ispričano.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
ĐIKIĆ
Dugo i mukotrpno.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
ĐIKIĆ
Sadržaj traži svoju formu, što je također vrlo važan i sasvim nevidljiv dio spisateljskog procesa. Problemi, čini mi se, nastaju kad forma poželi naći svoj sadržaj.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
ĐIKIĆ
Javier Cercas u romanu „Anatomija jedne pobune“ piše ovako: „Nema pisca koji barem jedanput nije osjetio nalet taštine da stvarnost od njega zahtijeva roman, da ne traži on roman, nego da roman traži njega.“
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije forme smatrate zahtjevnijom?
ĐIKIĆ
Poezija je, po mom mišljenju, najuzvišenija i najzahtjevnija umjetnička disciplina ili barem nijedan umjetnički doseg ne može u meni izazvati onu vrstu ushita kakvu izaziva dobra poezija.
STRANE
Koliko je za vas generalno važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
ĐIKIĆ
Ne mogu zamisliti svijet bez poezije. Ali svijet se mijenja i poezije je danas najviše, čak i u smislu rađanja, na društvenim mrežama, što možda i nije loše.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
ĐIKIĆ
Meni je prilično važna, ali nisam siguran da općenito treba biti važna piscima. No bez obzira na to koliko je nekom stalo do tradicije, mislim da je teško pisati mimo barem solidnog poznavanja onoga što su drugi prije vas stvarali u istom jeziku.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
ĐIKIĆ
Ne.
STRANE
Kako stoje stvari sa književnim prevođenjem u regiji?
ĐIKIĆ
Imamo izvrsnih prevodilaca i divnih prijevoda, ali i u tom segmentu književnog života osjeća se kriza izdavačke industrije, možda ponajviše baš u tom segmentu.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
ĐIKIĆ
Mislim da spisateljice već godinama predstavljaju bolji i europski relevantniji dio regionalne književnosti.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
ĐIKIĆ
To ti trebala, prije svega, biti dobra književnost, a u drugom koraku to bi trebala biti književnost koja, u tematskom i motivskom smislu, ne zanemaruje sasvim društvenu stvarnost u kojoj živimo.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
ĐIKIĆ
Ne odbacujem trenutke nadahnuća, ali vjerujem u stvaralački proces koji je prepun sumnji i nesigurnosti, i vjerujem u važnost svijesti o tom procesu.
STRANE
Ko su vam uzori?
ĐIKIĆ
Mnogi su mi književni i novinarski uzori, nekih čak možda nisam ni svjestan. Čudni su i čudesni, i katkad neobjašnjivi, načini na koje drugi pisci, i ne samo pisci nego i slikari, redatelji, glumci, fotografi, arhitekti, strip-autori i drugi, utječu na mene i inspiriraju moje pisanje. Nabrajanje imena odvelo bi nas daleko.
STRANE
Šta trenutno čitate?
ĐIKIĆ
Čitam knjigu Ivana Lovrenovića „Ulazeći u Varcar“.
Fotografija: 6yka.com
