STRANE
Od kada pišete i kako ste počeli pisati?
KRISTIAN NOVAK
Ako računam ono dobrovoljno i nenametnuto, počelo je s pjesmama tijekom srednje škole (sredinom 90-ih). Prvo sam prevodio liriku s engleskog, pjesme meni dragih bendova. Pa me povuklo. Na faksu je krenulo s naracijom.
STRANE
Kako izgleda vaš proces pisanja?
KRISTIAN NOVAK
Radim na nekoliko potpuno različitih skica, tematski heterogenih. To može biti zametak neke scene, dijaloga, nekakav lik ili slika. U toj je fazi vrlo malo pisanja, a puno promišljanja. U nekom nedefiniranom trenutku jedna od skica zaživi, zaokupi me toliko da nisam više u stanju razmišljati o ostalima. Tada planiram nekakav osnovni pripovjedni luk, kojega se poslije mogu i ne moram držati. Taj dio traje nekoliko mjeseci i može iznjedriti nekoliko različitih priča. Vremenom osvješćujem kakvu priču doista želim ispričati i polako krećem istraživati. Dokumentarci, beletristika, fakcija, razgovori s informatorima. Taj dio može trajati nekoliko mjeseci, pa i koju godinu. Nakon toga ide raspisivanje prve verzije, a do sada je ispalo da do tada već mnoge scene i dijaloge imam spremne. To traje do dvije godine, a zadnja je faza rad s urednikom, nekoliko mjeseci.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
KRISTIAN NOVAK
Nisam siguran da dajem prednost, ali najprije intenzivno promišljamo o sadržaju. Forma kao da dolazi poslije, tek kada dubinski počinjem shvaćati o čemu pišem. Ali to ne znači da mi je manje bitna.
STRANE
Da li autor bira temu ili tema autora?
KRISTIAN NOVAK
To je kao pitanje je li mjesto rođenja izabralo mene ili obratno. Čini mi se da je malo što tu prepušteno mojoj odluci i strategiji.
STRANE
Kako gledate na odnos proze i poezije, i da li jednu od te dvije fore smatrate zahtjevnijom?
KRISTIAN NOVAK
Meni je to sve zahtjevno, a čini se i da to više nije binarna opreka. Premda ne istječu iz istih izvora, to je ipak kontinuum pojavnih oblika. Samo što nam je lakše ako stvari smještamo u ladice. Odnos poezije i proze? Najbolji dijelovi proze jesu poezija. Ali pomalo zazirem od lirskih tekstova na 200 stranica.
STRANE
Koliko je za vas važna poezija i kako vidite poziciju poezije u savremenom društvu?
KRISTIAN NOVAK
Za mene je izuzetno važna, čini mi se da je čitam i više nego prozu. Pokreće me i daje naboj da iz postojećih elemenata izvučem novo, uči me da se ne zadovoljavam konvencionalnim načinima izražavanja. Ali to je ipak moja sebična vizura lika koji želi raditi na svojoj vještini. Društveni značaj poezije mi se čini gotovo ništavnim. Ne mogu zamisliti pjesmu koja bi prisilila vlast da poklekne. Ali mogu zamisliti da se otvaranjem prostora slobode u jeziku, u čemu prednjače filozofija i poezija, stvaraju instrumenti kojima se iskazuje koliko smo neslobodni. A to dugoročno mora imati i pozitivne društvene efekte.
STRANE
Koliko je za autora važna književna tradicija kojoj pripada?
KRISTIAN NOVAK
Jasno mi je da nema stvaranja izvan konteksta, ali nemam pojma što „tradicija“ točno znači i kojoj tradiciji ja to pripadam. Ne razmišljam o tome između ostaloga i zato što mi se čini da toga u svom kratkom životu i ne možeš biti svjestan. Čitam što me pali i pokreće, ostalo ostavljam po strani.
STRANE
Mislite li na vaše čitaoce dok pišete?
KRISTIAN NOVAK
Da, posebno u kasnijim fazama rada na tekstu. Međutim, to nije neka konkretna osoba. Pokušavam zamisliti nekoga koga ne poznajem i učinke svoga teksta koji se u toj osobi ostvaruju.
STRANE
Kako stoje stvari s književnim prevođenjem u regiji?
KRISTIAN NOVAK
Ako pod time mislimo na izdanja u drugim državama regije, čini mi se da ono što valja naposljetku prijeđe granice. Padaju mi na pamet Rumena Bužarovska, Olja Savičević Ivančević i neki drugi. Karakaševo Sjećanje šume odmah je objavljeno u nekoliko zemalja regije. Što se tiče izdanja na velikim jezicima, stvari idu teže i sporije. Čini se kao da se još uvijek traži prežvakavanje jednih te istih tema i prikaz pripadnika ovdašnjih naroda kao divljaka nježnih srca koji se u jednom trenu kolju, a u drugom se mire rakijom i mesom s roštilja. Nikog ne brine što nismo (samo) to. Ali nemam takav pregled da bih bio siguran u svoj stav.
STRANE
Kako gledate na žensko pismo, žensku književnost u regiji?
KRISTIAN NOVAK
Kao i svaki drugi termin u znanosti o književnosti, i taj ima svoj domet i trajanje. Ja danas vidim samo književnost, nemam potrebe dijeliti je na onu koju pišu žene i onu koju pišu muškarci. Kada bih ad hoc morao složiti neku ranglistu, mislim da bi zastupljenost bila podjednaka ili čak na strani autorica. Međutim, ravnopravnost je još uvijek prividna. Mislim da su indikativni uži izbori bitnijih nagrada.
STRANE
Šta je, ili šta bi trebala biti, angažovana književnost?
KRISTIAN NOVAK
Nemam pojma. Kao autora me ne zanima književnost koja ima takav imperativ, niti narativ vidim kao polje u kojem se dokazuje ili opovrgava neki svjetonazor. Ali smatram da svaka brilijantna rečenica može biti angažirani čin, ako tjera na refleksiju, preispitivanje stavova.
STRANE
Vjerujete li u nadahnuće?
KRISTIAN NOVAK
Vjerujem. Osobito kada mi nedostaje.
STRANE
Ko su vam uzori?
KRISTIAN NOVAK
Lista je duga i promjenljiva. Osim spisatelja, na njoj su i publicisti, urednici, članovi obitelji, prijatelji.
STRANE
Šta trenutno čitate?
KRISTIAN NOVAK
U protekla dva tjedna – još neobjavljeni tekst Darka Šeparovića, roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz Marka Gregura, Metakmorfoze Alena Brleka. Sve troje divno, preporučujem.
