* bacilo me s otopljenih ledenjaka ravno u štakorski zabat crnu rupu ukiseljenog mlijeka žarište sezonske poplave i gniježđenja komaraca nekoliko milja od zgrade kanalizacijom do rijeke koja teče prema vrhu puževima usprkos proljetnom maršu usprkos kontrarevolucijama i svemirskim spekulacijama škotsko mlijeko nije željeno urodilo ovce su svu travu popasle dijete ostalo kilavo telekomunikacija nije uspjela rat nije izgubljen * od vrha slinavog i otrovnog korijena do kraja svijeta jednog od krajeva svijeta vodi skliska cesta vidiš kaktusi na putu ptice izbodene po jugu pustinjskog grada usahlog debla žute mahovine pijesak mi u oči nanosi slike noćašnjeg sna prazne slogove koji su tekli u znoj gušili me prekidali dah da se rasporim, otkopčam kaput rasporen izađem na žegu mučen od žeđi crvljivog izrovanog mozga neprepoznat od južnjaka iako razumijem njihove poglede čujem kako dišu i što nude vodu da se u njima utopim da budem voda prokleta voda za suhu sparinu Meksikanac na odmoru sa zemljanim ugrušcima kihati na spomen još jednog takvog dana bacati nosne sjemenke s mapom umjesto dokumenata jednak gmazu ili kukcu koji se posipa ravnodušnim zrnima * vidio sam i ružmarine i tuste tjeskobe vidio sam i plotove preko kojih su preskakali goli muškarci s kopljima u leđa zabodenim vidio sam i puža koji me u noći zaziva imenom mojim da vrišti čuo sam djecu koju je plašio lepet bijelog leptira svako jutro iznova gluh od boli trčao sam prema betonskom svjetlu izvučen iz zidova zelenih i tankih težak kao dron, kao bespomoćna lasta uhvaćena u mreži pravila i govora nosio sam se s prohujalim sunčevim zrakama koje su me pekle podsjećale da ću, ako ostanem dulje od današnjeg dana, izgorjeti do tabana nosio sam se s prekobrojnim lijesovima i prekobrojnijim grumenima zemlje jadan, ubijen usred noći svejedno mirisav kao prvo žuto cvijeće iznova sam tabao put stopu po stopu prskavim kamenjem zarezan i sretan slijep na svoje oči, još jednom spreman pustiti da me zamijeni jedna sasvim precizno odvaljena stijena * tjeraju me uglazbljeni povjetarci sa zavidnom strukturom mnoštvo skupina koje svaka bježi svojim smjerom prema Americi preskočim Ameriku, umočim krivi prst u ocean siromašna alga mi se prikvači sentimentalno, pogrešno od vode do zida, od kipa do ničega i ukrug cijelim kontinentom, napušen, još jednom posuđujem putovnicu, podsjetnik si ostavim tu negdje, na naočalama protiv sunca protiv svakog sunca i svake serije slika koje pripadaju putovanju i Americi iz Njemačke i bilo koje susjedne zemlje - Izraela, Grčke, čak i propalog carstva - uvijek su tjerali na taj put onamo i natrag kao da i ondje i ovdje pogled ne završi na istom kako uzmeš, bolje uzimaj bolje hlače, mekše, dobrih džepova, trajnije dakako i s cipelama uz njih bit ćeš spreman za američki, njemački put za kruženje, stajanje, jedan od svojih divnih zastoja