Trn meditacije
Srce je izliječeno
na mjesečini
i ne čuju se više koraci
A samo zbog njih
zaboravljam
tvoj stil tihogovora
Dvoje odlazi da spava
ali to dvoje nismo mi
Zamire eho
i izdiše mantra –
u samoći si uzvišena
Sjetim te se
poput munje i kafe
Potom zajedno plovimo
put zaborava
