MIR RADI ZA TEBE
Nedostaje li ti misao o smrti?
Takva bih ti pitanja postavljala.
Stalno mi se priviđa djedova kuća.
Tamo sam mirisala jorgovan
i prvi put gledala
kako se stropoštava drvo.
Ti bi napisao pjesmu o tome.
A mene ne napušta spoznaja
da je lako poludjeti bez razgovora.
Vidiš li djevojke kako šetaju
u lepršavim haljinama?
Sunce ti lagano zalazi na dlanu
kao da je nekakav bog meditacije.
TAJNA RATA
Porazbijaj tanjire
Neka leti akvarijum
Šta su životi nekoliko riba
naspram drame
kroz koju prolaziš
Niko to ne može shvatiti
Nikoga nema
Svi su nestali
Vrati ih u paramparčad
iz kojih su nastali
Zemlja zemlji
prah prahu
a tanjiri unakaženom snu
Neka živi posljednje trzaje
ribe što se koprca
na podu tvoje kuhinje
PROMJENE
Ne želim da znam o promjenama
na svom tijelu.
Um to ne dozvoljava.
Lukav je, ne interesuje ga moje
želi tvoje tijelo.
Želi ga straga i na prepad
da ne stigneš ništa izustiti
prije nego se desi.
Nakon toga da shvatiš
koliko je dobro i zašto nije često.
Takve spoznaje nas obilježe.
Um to zna, ljubavnik je
nad ljubavnicima.
Miluje zaboravljene
i podsjeća zapostavljene.
Poznaje slavlje i zabave.
Raduje se tvom drugačijem tijelu.
RAZLIVENO
Promijeniti boju kose u dva ujutro.
Crna ili crvena – izbor je jednako dobar.
Još bolje, odsjeći kosu i sve nevolje s njom,
zatim svaki trag stare ukloniti novom bojom.
Ispreturati namještaj po kući,
naći novo mjesto za najmanje detalje.
Tako počinje, tako se skončava
epizoda u kojoj je um zaveo tijelo.
LETJETI S CARDENALOM
Samo sam jednom bio u tvojoj vili
na Karipskoj obali, stigavši tamo u društvu
duhovnika, probisvjeta i revolucionara.
Ciudad de Panama nas je pozdravio
svojim svjetlima.
Neboderi su parali oblake dok je od sunca
ostajala samo crvena mrlja.
Staro srce pjesnika
davno je ostavilo mantiju i pušku.
Takve stvari po pravilu iznevjere
one najbolje i odane.
Pričaj mi o gerili! Carlos Fonseca! vikne
i oči mu se rašire pa nastavlja:
Smrt i Carlosove naočale, izgubljene
u šumama Nikaragve, tamo je rješenje.
Svešteničke noći ostaju
u magli alkohola, odšućene između gutljaja
a mene od svega najviše zanima
Claudia iz njegovih Epigrama
kao da ne znam da žene iz stihova
treba ostaviti na oltaru nedodirljivosti.
Tamo im je dobro bez obzira da li se opraštaju
ili nikada nisu ni htjele da čuju bajke o čežnji
i spremnosti na sve jer pjesnikovo sve je
ništa, osim kad metkom osvjedoči
propast još jedne ideologije.
A pobjedu odnose ljudi žohari
grebatori kamenih prstiju
kojima ništa nije sveto, pjesnik mi tiho govori
dok namješta svoju beretku.
Avion se spušta i svjedočimo ukazanju grada
čije obrise su iscrtale njegove najviše zgrade.
Izgleda kao Miami, mislimo obojica.
To su simboli opranih para i podsjetnik
da treba otići na drugu stranu
gdje se stvari raspadaju i vazduh povezuje zidove.
Svojom drhtavom rukom mi pruža salvetu
koja je još maloprije bila ispod čaše ruma.
Na njoj je nacrtan ženski lik:
pažljivo povučeni potezi svjetla i mraka
tragovi ruma kao tragovi suza
ispod napisano Claudia (Ili si se ipak zvala Myriam).
Točkovi aviona se sjedinjuju sa pistom aerodroma.
Aplauz zaglušuje moj smijeh i nova pitanja.
Idemo do Kariba, govoriš
znam nekoga ko ima pravu kuću za nas.
Biće to dobri dani koji se više nikad neće ponoviti.
“Opasan Čovjek”, Buybook 2016.
