MOJ DJED JOSIP
Rođen tisuću devetsto i neke
Josip sin Jakoba
Kojega nisam poznavala
Niti su mi pričali o njemu
Niti znam gdje mu je grob
Sin majke Katice hraniteljice
Moj djed Josip
Imao je visoke vojničke čizme
Obuvao ih jednom mjesečno
Kada bi išao po penziju
U brijačnicu i gostionu
I dućan po kilu napolitanki
Vraćao se glatkog rumena lica
Užarenih očiju koje bi ugasle s prvim mrakom
Moj djed Josip rijetko je pričao
Šutke smo jeli bijelu kavu s udrobljenim kruhom
Jedan za drugim išli u polje
Šutjeli smo tako dugo da sam zaboravila na njega
Osim kada bi obuo crne uspravne boksane čizme
Ništa nisam pitala jer sam znala da je prošao u njima
Nebrojeno brda i planina
I dok sam ga gledala kako ih skida znala sam da je u njima
Moj djed Josip neki drugi čovjek
NOVOGODIŠNJA NOĆ
U novogodišnjoj noći
Cestu pokriva magla
Pusto je
Nitko se ne vraća
Očekujemo možda tek košutu
Kao na prometnome znaku
Ne žuri nam se
Mogli bismo autocestom do kraja
Umotani u toplinu auta
Pričamo da ne zaspimo
Nije ovo naše vrijeme za lutanje
Magla donosi slutnje
Palim duga svjetla
Što probadaju oči
Bijelog psa pred nama
Odakle se stvorio
Pitaš
Ali već je nestao
Bijeli pas na pustoj cesti
Prati me kroz noć
Kao u maminoj priči
Hoda pokraj nas nevidljiv
Ona govori
Ne osvrći se
Nestat će
Da li nas čuva ili proganja
Nije rekla
PTICE OD PAPIRA
Srca od svijeća
Parkovi sjećanja
Bijeli grobovi
Na zidove sliječu
Ptice od papira
Suze ostarjela vojnika ne ispiru
Dozivanje ranjena dječaka
Kolike je raznijela bomba
Koliko ih odnijela bujica
Koliki prebiru po smetlištima
Palimo svijeće u znak sjećanja
Ptice od papira rastače kiša
FILM
On je vozač autobusa
Koji piše dobre pjesme
Mnoge o ljubavi prema ženi
Vedroj poput slapa
Pod kojim raste njihov crno bijeli svijet
Navečer on vodi psa u šetnju
U baru pije pivo s poznanicima
Sluša jazz
Svi se razumiju s malo riječi
Bio je to dobar film
Ali prestala sam gledati na polovici
Od straha da će se dogoditi
Nešto uobičajeno strašno
Pregazit će djecu koja trče preko ceste
Ili sletjeti u provaliju
Njihova psa otet će huligani
Ona će ga jednoga dana prestati voljeti
U strahu od promjene ugasila sam tv
Poslije rečenice:
Kako neobično
Šofer koji zna za Emily Dickinson
Jer nisam mogla nadvladati strah
IŠLI SMO U ŠUMU
Išli smo u šumu proljećem
Lijeska nas pupom odijevala
U korake se rosa trusila
Jagode u bijele postelje
Oči polagale
Išli smo u šumu proljećem
Kraj nastambi začahurenih
I praznih gnijezda lastavičjih
Ljuljala nas svjetlost siva
U blagosti mladog trsja
Promrzli cvjetovi jabuke
I cvrčci iz rupa i kos iz trave
Pjevali nam odu opstanka
Razmicao se pred nama
Dan i trunio na rubu šume
Nosilo nas proljeće
A mi smo za sobom bacali
Iz utrobe kamenje
NA ODLASKU
Cvjetovi požude ljubičasto gasnu u sutonu kolovoza.
U pogledu tragovi jesenjih magli rišu
zamućena sjećanja na daleka putovanja,
u zenitu ostavljene mjesečeve predjele.
Ljeto na odlasku svilene niti tka
od ugaslih krijesnica.
Ptice napuštaju gnijezda,
odlaze na izvor ljeta.
Na dvorištu,
od slatkih plodova dozrijevaju djeca.
Ruže odbacuju latice na tlo
u iščekivanju smiraja,
neizvjesnosti još jedne mijene.
