Lokalpatriotizam
Htjeli su naručiti rad od slikara
Nešto posebno za zid u dnevnom boravku
Umjetničku sliku iznad njihovog novog kauča
Presvučenog talijanskom mikrofibrom
Preko koje su prostrli zaštitnu plahtu
Ako se slučajno nešto prospe po njemu
Neku sliku koja će prikladno uokviriti
Njihov estetski lokalpatriotizam
Budući da je Stari most simbol grada
Odlučiše se za panoramu Starog grada
Politički fotošopiranu na način
Da se na njoj ne vidi ni jedan minaret
Na to im umjetnik reče
Da se ovdje gradove ne retušira
Kistovima nego haubicama
Na što mu odgovoriše
Nema veze, krv se ionako
Suši brže od terpentina
Hiroshima
Jedna posve obična atomska bomba
Pala je jednog posve običnog jutra
Na posve običan grad
I posve obične ljude
Pretvorila u posve običan prah
Interpunkcija
za G.
Postoji neizrecivo mnogo kuća
U ovom gradu, u ovoj zemlji
Neizrecivo mnogo priča skrivenih
Unutra,iza zidova i prozora
Otključanih i zaključanih vrata
Izrecivo i neizrecivo pomiješano
U noćnoj šutnji hodnika i soba
Postoji u tim kućama sreća
Tuga, melankolija i dosada
Izgubljeni trenutci i veselja
Prljavo suđe i prljavi veš
U metaforičkim perilicama srca
Jer i srce je neka vrsta perilice
U ovim kućama stanuju ljudi
Veliki,mali,nesretni i sretni
U njima stanuju teške riječi
I lake melodije predvečerja
Pokatkad stiješnjene među
Interpunkciju plahe tišine
U ovim kućama stanuju stvari
Privatne, manje privatne i javne
Stolice,slike,biljke i tanjuri
Malograđanski asemblaži sreće
Zimska i ljetna odjeća, uspomene
Stare i one koje tek treba zaboraviti
No postoji i druga vrsta kuće
Ona koju se korak po korak napušta
Prve otiđu tišine, usele se bijesovi
Zatim odu stvari, usele se žohari
Onda odu ljudi, usele se duhovi
Na kraju ode ljubav, usele se strahovi
Da bi na kraju ostale samo kulise
Staklenog labirinta jednog života
Priča koja je došla do kraja i sada
Nema više kamo već poput nekog
Izgubljenog čamca pluta morem
Na putu ka sljedećoj sigurnoj kući
Od zareza prema sljedećoj točki.
Razlike
Razlika između osamdesetih i devedesetih
U mojoj zemlji sastoji se u tome
Što su osamdesetih logore pravila djeca
A devedesetih njihovi roditelji
Za perspektivne
Bio je perspektivni mladi pjesnik
pun bijesa i društvenokritičkog diskursa
njegovi stihovi prštali su od energije
interpunkcijskih znakova
uperenih u državni aparat
kao bajuneti u prsa protivničkih vojnika
na nekim davnim,dalekim bojišnicama
Danas je ostvario svoj potencijal
Sada je perspektivni predsjednik
mladeži jedne desničarske stranke
njegovi bajuneti otupjeli su od laži
koje poezija više nije mogla podnijeti
a u stihovima je ostao samo bijes
njegovih nadređenih i njihovih glasača
Još jedan Pinokio među perspektivnima.
