*
Poema što nastaje odlukom Boga
Portret je moj.
*
Ponižen u ovom gradu pjevam u njegovu slavu
Povijest nedaća i ljubavni poraz
I sve što ovaj grad skriva u meni
Bit će iskazano bez kolebanja.
*
O, Bože moj, založi se za neke stvari
Da ih zajedno uredimo.
Bit će govora o svemu
Složenom i proturječnom,
Bit će dosjetki i čistog obreda.
Obećavam ti mnoge vragolije duha.
*
Knjiga koju čitam dio je poeme
I msgr. Josemaría Escrivá de Balaguer y Albás
Ulazi u ovo područje
Kao što Bog se pokriva velom svoje žene.
I onaj pastir koji bokom leži u travi
I drži rukom ud,
Časno svršava radni dan.
Blistavim kapima sjemena.
*
Ja opisujem grad i kvartove nedostupne tebi.
Predstavljam ti nerotkinju
Koja se nedjeljom moli u sv. Ani
I jednog dječaka čudesnog
Koji pokazuje novi sat na ruci.
Opisujem park,
Tipa na klupi dok čeka ljubavnicu,
Ženu u travi koja motri svoju nećakinju
Dok se drolja grli u šiblju s mladim vojakom.
Opisujem rijeku ljudi
Koja teče prema kolodvoru
Među njima i Florijanu Šolo
Novakinju družbe
Ancillae a Puero Iesu
Za koju teolozi tvrde
Da nosi na licu pečat
Kristovog poljupca.
*
Predlažem svečano otvaranje
Tijela vašoj kćeri.
Tu vrpcu sam ću prekinuti
Kao kad pendrek ošine
Rumeni obraz cure.
Neka se vaš jezik ne iznenadi
Što će biti njegov oslonac.
Ukrućeno spolovilo polaže na trpezu i viče:
„Ovim ću te zaklati, ženo!“
*
Slušam žubor u starom zdanju
Glasove moguće, pokrete točne,
Pozive milozvučne, razmetljive, neuslišene.
Gledam nagnut kip nad zdencem,
Ženu koja rukom drži nabreklu dojku,
Mladu djevojku koja hita na ispovijed.
*
Uđoh u crkvu-ruinu,
Razvalinu, ruševinu, urvinu,
Tu gdje me jedan mladić zgrabi za mošnje.
Vidjeh Bogorodicu koja okreće glavu
I njezina sina kako čisti riblje kosti.
Sve se svrši u trenutnoj boli.
Pri obasjanju ugledah lice mladića
Zapravo zbaci šminku
Pod svodovima morbidnih lukova
Izvedenih gotskim alatom.
Mrzim klesare koji biblijske priče
razrađuju u pljesnivoj ornamentici.
U tom mladiću, kao u zrcalu ruševine,
prepoznah sebe i viknuh glasno:
„Bježi odavde, iz ove razvaline!“
*
Proklet da je onaj
Koji putuje da utanači neki savez.
Ništa bolje ne želim ni onome
Koji je u ove krajeve donio mir.
*
Nemoj se hvastati da sam te ljubio uz orgulje
Bila je to glazba mog pounutravanja.
*
Tko će me istrgnuti
Iz ovog tijela smrtonosnoga.
(1971.)
Priredila: Senka Marić