RAZLOG
Ja imam jedan razlog dovoljan
Dovoljan da vas sve mirno prebijem
Prebijem li vas sve hoću li ja biti
Biti sam sebi dovoljan da ostanem
Ostanem živjeti sa svojim razlogom
Razlogom koji mi ne da da mirujem
Mirujem od jutra do večeri a ujutro
Ujutro krećem s revolucijom brate
Brate, nađi i ti svoj dobar razlog
Razlog koji će ujediniti sve nas
Nas koji smo od rođenja u potrazi
U potrazi za svojim pravim mirom
DOBAR DAN, DOVIĐENJA
Dobar dan, kaže na ulazu
Doviđenja, kaže na izlazu
I tako tko zna koliko puta
Dobar dan, doviđenja svima
Koji kupujete kod nas, bar dan
Koji kupujete za nas, đenja
A onda, poslije tko zna koliko godina
I poslije tko zna koliko dobardandoviđenja
I tko zna gdje, i kako, i komu, bar dan, đenja
Dobar dan, kažem mu, dovidjenja, kaže mi
I još mi kaže,
(i ne prestaje govoriti)
VESTA
Ne, vratila se kući po vestu,
Da, ali ne zato što je zahladilo,
Ne, ne, nego zato da sretne njega,
Da, njega, koji je krenuo za njom,
Ne, ne, mimoišli su se
Da, i ona bi već bila otišla
Ne, ne bi ostala, otišla bi po tu vestu,
Da, jer zahladilo je,
Ne, trebalo joj je ljubavi
POTRAGA
A kako kako opet
A kako naš brat otac sin muž šogor
A kako naša sestra majka supruga ujna
A kako sve u jednom a nigdje i nitko
A kako kao u zemlju propao
A kako kad grad pun postera a još i na radiju
A kako kad svi sad znaju to lice
A kako kad čudna fotka a kako nepoznat
A kako kad odjeven u plavu trenirku
A kako kad odjeven u bijelu majicu i crne tenisice
A kako biti različit a opet prepoznat
A kako kad se o tome neprestano govori i šapće
A kako kad još samo nekoliko dana
A kako kad već netko drugi sličan čeka
A kako kad nema pravog razloga
A kako kad čovjeka nema i nema
JOŠ MALO
Još malo i bit ću radostan
Ući će razum u moju glavu
Neću ulicom trčati i vikati
Izaći će razum iz moje glave
Još malo pa ću se smiriti
Umara me stalna borba
Još malo i bit ću radostan
Neće mi tad nitko ništa, evo
Još samo malo, malo, malo
KUTIJA U HODNIKU
Gurao sam kutiju hodnikom
Nije bilo lako kao što se činilo
Ali to i nije ovisilo o sadržaju
Njega u kutiji možda i nije bilo
Ali bila je nisam znao šaka ljudi
Koje su unutra na prepad ugurali
Što su drugo mogli nego šutjeti
Gurao sam ih nekamo drugdje
Gdje je bolje nego što je tu sada
KAD
Kad se umorim od ljudi
Legnem im pod noge
I puštam da me gaze
Kad me tako dobro izgaze
Dobro je meni dobro njima
Sretni gradimo novi svijet
SVETI LJUDI
Od danas vjerujem
Da postoje sveti ljudi
Cijelo jutro u sebe ulijevaju
Tu jeftinu opojnu tečnost
Onda idu do stabla mokriti
Kako samo savršeno opisuju
Smisao koji svima nama izmiče
Pod otvorenim nebom spajaju
Nevidljivi kozmički krug
Tijelo ide s vodom, voda sa zemljom,
Zemlja s tijelom (onoga jutra kada je
Na toj istoj klupi jednoga manje)
MENI JE JAKO DOBRO
Mene odostraga stalno nešto lupa
Netko mi vječito galami na lijevo uho
Nečiji mi dugi prsti stružu kožom
Šamaraju me golim tvrdim riječima
Davim se pak zakukuljenim riječima
Meni je jako dobro kad mi je jako loše
Ali to si uopće nikako ne mogu objasniti
I još si ne mogu objasniti sve to što vidim
Pa mir nalazim u svemu što ne vidim
LITVA
Da živim u Litvi
I nebo da je plavo, i pijesci bijeli
I rukama da zaronim u pijesak
I da kažem žodžiais, žodžiai(1)
A iz mene izmigolji riba
I kaže mi na jeziku koji razumijem
Volim te
(1) Iz pjesme KITO GYVENIMO (Drugi život) litavskog pjesnika Aivarasa Veiknysa.
