NESANICA
noću ne spavam
osluškujem pištanja usnulih tijela
praznih i napuštenih kao zemlja
i bubrenje tuđih košmara po sobama
ako ustanem
izgubim se u nečemu što mi ne pripada
i ne znam se više vratiti do kreveta
do plave pamučne livade
na kojoj cvjetaju konfekcijski oblaci
jednaki kao dani u tjednu
koji polako blijede
i nestaju u svakom pranju
i porodica afričkih slonova na jastučnicama
koji se drže surlama i repovima
s obje strane
u pravilnoj formaciji
(veliki, mali, veliki, mali)
da ih ne izbaci centrifuga niti ikakva druga sila
iz toga mekog tkanja
na prstima odem do sudopera
pustim vodu da teče preko podlaktica
i ne napijem se
jer sam žedna nečega
što nema veze s osušenim nepcima
ni s vrelošću zraka u nosnicama
ni s Afrikom
ni s mirisom lavande podmetnutom u ormar
s namjerom da umiri
da uspava
da ubije moljce
i sve ostalo
što izjeda
