***
tijelo je topla nakupina tkiva
srednjeg roda
i njegova mekoća fascinira
iako o tome anatomija
ne govori ništa
punjeno je perjem
sigurna sam
(kao jastuk)
kad se naslonim
utonem
i slušam kako leti
***
tijelo je prostor bez rubova
u kojem se i bez disanja
ospu samoće
umjesto krvnih zrnaca
kroz njega teku makovi
jednake boje
i pod srcem se gnijezde ptice
koje su ostale
u proljeće
ili kad zatvorim oči
sve je crveno
***
tijelo je uglavnom neodređenog oblika
prepoznajem ga po tvrdoći zubiju
rasporedu kostiju
i mekoći dlanova
u njegovoj hiromantiji
linija srca uvijek je duža i ravnija
od linije života
ipak
na koži još nisam pronašla mjesto
na koje bi se mogla upisati sudbina
ni moja ni njegova
***
kad zamijenimo uloge
od tijela dobijem stražarske oči
i uspravan stav
i svijet postane mjesto
koje treba preživjeti
disanjem, plutanjem ili kako god znaš
na dozvoljenoj visini
(a to je uvijek iznad struka)
moguće je i udarati
ako su ti šake od pluta
i ako se uzdaš u protivnika
svaki ishod jednako je častan
***
tijelo je kuća
od mesa i vode
vlažno mjesto za adaptaciju
uskih otvora
i nestabilnih temelja
usprkos maloj kvadraturi
i sobama punim propuha
jedino je sigurno sklonište
za života
***
tijelo ne zna što sanjam
ni koliko traje zima
ne zanimaju ga stvari
koje se ne vide prostim okom
i koje ne može dodirnuti
ili progutati
zato uglavnom šutimo
(ono spontano
ja namjerno)
jer o svemu drugom
bilo bi suvišno
i meni i njemu
***
tijelo je poput ekrana
prazno i otporno
na zbivanja
ne smetaju mu prekidi signala
pomaci u stranu
ni iznenadni padovi napona
kad ga uključim zadovoljno treperi
šarenim slikama
kad ga ugasim
potamni i čeka
dnevnu količinu elektriciteta
koja mu pripada
