OTAC, KARTONSKA KUTIJA
Otac čuči u kartonskoj kutiji
na vrhu ormara
Čuči i čeka
da netko dođe
da podigne poklopac
i ode
Onda će ustati
izravnati leđa
i kihnuti
zbog prašine na obrvama
i na kosi
Nazdravlje, oče!
Živio!
Tako ćemo reći
iz susjedne sobe
njemu mrtvome
Živio!
OTAC, SVETA OBITELJ
Noću otac siđe s ormara
da ugasi svjetlo u banju
i zatvori vrata
Boga vam vašega
Isusa i Gospu
Sveta Obitelj na njegovom jeziku
ponovo je na okupu
Tapka po mračnom hodniku
Prije nego si napuni čašu
sjeti se da je mrtav
visoko podigne šaku
i njome udari po stolu
OTAC, KOVITLAC NIČEGA
Kad ne zna što će
otac zapali cigaretu
Kovitlac ničega
spušta se s ormara
i pada
pada
po nama
OTAC, VEČERNJE VIJESTI
U pola osam otac se spušta do TV-a
pogledati večernje vijesti
Priljubi lice uz ekran i gleda
Slika treperi i bježi
Mi mijenjamo kanale
Penjemo se na krov
Namještamo antenu
Smetnje
Nemamo pojma
zbog čega
OTAC, PISMO
Kad nema nikoga
otac uzme moju olovku
i piše pismo
svome ocu
Piše pa izbriše
OTAC, ZID
Zimi otac uđe u bjelinu zida
i nema ga danima
Jadni naš otac!
Nema ga!
Nema!
Govorimo glasno
tako da nas čuje
kad god prođemo kraj njega
OTAC IZLAZI IZ ZIDA
Noću
otac izlazi iz zida
i gleda nas kako spavamo
Umjesto snijega
s njega
sipi bijeli kreč
i pada po debelom pokrivaču
i po našim glavama
Prije nego se vrati
otac nas ušuškava
Kaže:
Opet su vam gola leđa
Pizda vam materina!
OTAC, NEVJERICA
Otkako je umro
otac ne izlazi iz kuće
Već trideset i šest godina
traži samoga sebe
Ide iz jedne u drugu sobu i pita nas:
Jeste li me vidjeli?
Gdje sam?
OTAC, SJENA
Za sunčanih dana
otac širom otvori balkonska vrata
Dovuče plastičnu stolicu
do bijelih rešetki
i gleda
Čudi se
Sve ima sjenu
osim njega
OTAC, FOTO ALBUM
Na svim fotografijama
otac je mlad i nasmijan
Isti sam
kaže i smije se
Pogledajte
Isti
Nisam ostario
ni dan
Iz zbirke “Otac” (vl, nakl. 2019.)
