PJESNIKINJA O MIGRANTSKOJ KRIZI
govore mi:
oni su prljavi smrde kradu nose oružje imaju sidu nemaju pasoše osuđivani su protjerani su roštiljaju patke na Uni dilaju udružuju se sa domaćom mafijom siluju tuku ubijaju
šta sam zapravo vidjela?
mladića u dvadesetim kako umoran sam i naslonjen na prljavi tramvajski prozor
u potpunoj usredsređenosti
preko prelomljenog mobilnog ekrana
gleda prijenos fudbalske utakmice
PIŠEM UMJESTO MOJE SESTRE
moja sestra je previše zauzeta: mora roditi dijete
servirati ručak i večeru
razmisliti o sljedećem ručku i večeri
biti lijepa, smiješiti se, pozdravljati ljubazno
kupati se, depilirati, šminkati, seksati – redovno
moja sestra je previše zauzeta:
dijete roditi mora
zato umjesto nje, za nju
i o njoj –
pišem pjesme
TATINO VELIKO PIJANSTVO
za sve je mogao biti kriv izvjesni M., kažu da je sada u Americi,
koji se trideset i prvog decembra hiljadu devetsto devedesete
parkirao ispred garaže u kojoj je moj tata pekao novogodišnje janje
momci, pije li se nešto konkretno – upitao je
ma ne, još ništa – odgovorio je tata
izvjesni M. je tada iz gepeka izvadio – nju koja je zamalo mogla postati
glavna osumnjičena – rakiju od crnog duda
i tata je pio i svi su pili i M. je sa njima pio
vatra je pucketala
janje se peklo i peklo
žene su izvirivale i raspitivale se kada će to sijelo biti gotovo
onda je tata iznenada ustao i… zamalo pao
zaista, da neko iz tog društva nije u posljednjem trenutku
uhvatio tatu za kaiš
mene danas ne bi bilo
završila bih u dva metra dubokom šahtu
u komšijinoj garaži nekoliko sati prije devedeset i prve
DUŠEK
gledam mog oca
kako iz kuće u kojoj je odrastao
na ramenima iznosi debeli, teški dušek
gledam kako ga povijen nosi do kontejnera
dušek na kojem su mu umrli
majka, otac i sestra
dok oznojen pali cigaretu, objašnjava mi:
vidjela si i sama, morao sam ga baciti
nema ništa od njega
dao je dušu
a i ona žuta mrlja nikako se nije dala oprati
LJETO U GRČU
zapletene između dotrajalih i ispucalih užadi barke
njišemo se zajedno na uznemirenoj površini vode
galeb se kezi sa stijene dok prati našu borbu
sa snažnim strujama žudnje
dok ljeto u grču
silazi stepenicama u more
mi se susprežemo da ne planemo
poput čokota na zapuštenom i zaraslom vinogradu
i dok ljeto
u vodu, zajedno sa suncem,
niz klizave alge, odlazi
mi se i dalje obuzdavamo da sa vlažnih molova
jedna u drugu
ne poskliznemo
DODIRI
sjedinjavale smo se i stapale na bezbroj načina
ali nikad mi nisi bila bliža kao onda
kad si mi dodirom noge ispod stola
dala znak da je sagovornik preko puta nas
rekao nešto glupo
SIGNALI
govorila si ljubav
i gledala me, smiješila se
tražila saučesnika
Nikolina Todorović, “Ofelija, baštovanka”, Buybook, 2022.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook
