Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Hrvatsku je književnica Darija Žilić.
/san velikog bijelog medvjeda/
trebaš nešto toplo i mekano da pomiri južni i sjeverni spol:
pazuh pingvina ili utrobu ženke tuljana, eskimkino vruće
stopalo kad je jutros bosa, dražeći svoga lijepog muža
istrčala na snijeg iz iglua.
svaki put kad pregrizeš kost ledene ribe, osjetiš tu staru medvjeđu potrebu
da pustiš život iz neke kožnate posude, razdereš očnjakom modru venu žudnje
i da sav taj beskraj, neviđena bjelina u kojoj i sam bijel i posve beskrajan
koračaš sporo i prepun uzaludne snage, da sve to prekine jedna krvava fleka
prema kojoj će se ustrojiti arktik, prema kojoj ćeš na kraju krajeva moći trčati neprekidno –
s jedne strane ledene sante na drugu;
dok ne padne novi snijeg, dok te ne napusti snaga
– u svakom slučaju dok ne prođe još jedno polarno ljeto.
PISALI SU KNJIGE
Rađali su djecu. Tijela su letjela u zrak, vrištali tsunamiji, odsvud potresi, ebole, ratni logori, nuklearno naoružanje, siromaštvo, kapitalizam, nepravda, gorka nepravda, a tu je i prenapučenost planeta. A oni, sve znaju i djecu na svijet.
Tako da zaboli još stostruko više ta neuzvraćena ljubav, vječito klanje.
Optimizam je to neodgovorno ponašanje. Svjesniji, snažniji, bolji i cinici odustali su od potomstva. Razotkrilo ih je što su pisali knjige.
Tako da zaboli još malo više taj neuzvraćeni život.
Jer ljudi su budale, prepuni neosnovane nade, besmislene hrabrosti, očajničke vjere, smiješne ljubavi.
Ipak, ne može se poreći:
Ljudi su prepuni nade, hrabrosti, vjere i ljubavi.
DIJETE I JA
Cijelo smo jutro dijete i ja služeći se oštrim oruđem s obale
Vadile nijema stvorenja iz mora.
Prvo smo ih izronile, mrežicama izvukle na rivu:
Tu su morska sisa trpovi i nekoliko velikih puževa i ostale životinje koje ne krvare pa se
Nije činilo posebno okrutno raskidati ih i zgnječiti potom
Prstima iščupati neku tajnu sedef sluzavo ukusno srce
Poučila sam je načinu na koji se zvijezda priprema za sušenje
I načinu na koji od ježinca uz malo pažnje može izraditi pepeljaru
Sunce je pripeklo i čitavo vrijeme bilo s nama u tom prljavom poslu oko
Proizvodnje suvenira
Napokon, dijete mi je pokazalo kako ubiti kamen:
Prvo ga oživiš, pa onda.
PISMO MUŽU
Nisam poginula u potresu i nije me ubila bomba koja je jučer, zbog predizborne kampanje, eksplodirala u Istanbulu. Znam da novine ne donose vijesti o omjeru tirkiza i purpura u ovom gradu, jer koga bi takvo što zanimalo, to su stvari za domaćice. Smrt je vijest, a od živih stvari one političke naravi.
Dragi, ti si zaboravio, preživjeli smo strah s obje strane nišana, bilo je to doma.
Nepravda koju nam nanosi tijelo, kaže iskustvo, mora jednom prestati.
Svi krvnici će iza brave, umirit će se tlo koje podrhtava, ali zadovoljština koju nazivamo pravdom neće doći. Ipak: postoje mnoga zadovoljstva, na to se isplati koncentrirati.
Jedini strah koji ću zadržati je onaj da će me iznenadni prekid programa, neka idiotska katastrofa, spriječiti da zgrabim tvoje ruke, i one druge sitne, koje su me dočekivale nespremnu, češljale i uporno gurale na zrak.
Ni danas ni sutra za čitavo čovječanstvo, kako god okreneš, ne postoji važnija vijest na svijetu od te da si našu malu, baš jučer, u Splitu, naučio voziti bicikl.
PJERO SPAVA
U sobi cijelog jutra tiho pada snijeg i svi hodaju u papučama,
A ja ga pokrivam rukama, kosom i rubom košulje.
Njegov san ziba zgradu, donje etaže, pekaru, frizerski salon i kladionicu
I rascvalo susjedstvo s tamnim nebom gore.
Korijen prašnjavog uličnog bilja urasta u asfalt i traži vodu,
Unutra
klokoće duga blaga zima u radijatoru.
Sve što naiđe zaustavlja se u trenu i svijet se pretvara
U fotografiju
bez jasne perspektive, ali bajkovitu.
I izgubljeni imperij je ispod plahte:
Pamuk i vuna prvih košuljica,
Osmijesi i gugutanja, vlaga suza,
Lažne zvijezde i sazviježđa koja se vrte po stropu,
Mutna svjetlost, uvod u magiju igre.
Naposljetku, evo i mene koja pretvaram vodu u mlijeko
I pritom ne koristim trik.
Ispod kaplje krvi s bradavice dijete traži gutljaj masnijeg mlijeka,
Iz dubine, bliže srcu,
Nježan i nervozan, pun povjerenja.
Dječak spava.
Na dnu tog plitkog, nepomičnog sna, ljubav je
zlatna, teška i ozbiljna kao glava imperatora.
