Dala sam otkaz -
Zakoračila u nepoznato i nesigurno.
Financijski.
U srcu mirno.
Ako bilo koji odnos dođe svome kraju –
Dobro se razdvojiti...
Strahu i nesigurnosti unatoč.
Ako temelji nisu čvrsti,
Ako više nismo sretni,
Ako se budimo u otporu
I tijelo počne govoriti – NE...
Priznaš i
Zakoračiš dalje.
Slobodna od gorčine,
Ljutnje,
Zamjeranja.
Bogatija za iskustvo.
Sa zahvalnošću.
Zbog sebe.
*
Dugo nisam bila na tržištu rada.
Iskoračila sam iz kolektivnog straha.
Oko mene su oni koji razumiju.
Ne čujem glasove koji
Upozoravaju,
Paničare,
Uspoređuju.
Šaljem molbe.
Odlazim na razgovore.
Neki prostori i ljudi su sivi,
Neki su puni boja i zvuka.
Neki me zatvaraju i stišću u želucu.
Neki otvaraju i potiču na riječi.
Neki su natječaji interno riješeni pa sudjelujemo u postavljenoj predstavi,
Za neke nisam ja,
Za mene nisu neki...
Neke odbijam jer ne mogu preživjeti mjesec od ponuđene plaće.
Neke poslove bih voljela, ali nisam kompetentna.
Za neke sam prekvalificirana.
Neki mi se dive -
Dive se mom životopisu i iskustvu,
Načinu kako se izražavam.
Nekima se ja divim...
Njihovom prostoru i sadržaju.
Prepoznajem osmijeh,
Kreativnost i
Toplinu u stisku ruke,
Način na koji razgovaramo.
Neke odbijenice iskazuju poštovanje.
No ispod svih tih slojeva je opipljiv proces i
Put prema onome što je obostrano.
Kad se vrata otvore -
Znat ćemo.
*
Mogla bih ući u krizu srednjih godina -
No bilo bi šteta protratiti slobodan dan.
Stoga plešem i brinem o sebi.
Upijam sunce.
Režem nokte.
Nanosim zlatan lak.
I crveni ruž na usne.
Dođe val koji me poklopi pa opet isplivam -
metaforički i doslovno.
Kontempliram.
Meditiram.
Plačem.
Čitam.
Smijem se.
Grlim.
Kad sam ljuta – sjednem na bicikl i malo vrištim.
Dugo pijem kavu.
Promatram lišće kako treperi.
Aktivna sam.
No i dalje nemam rješenje.
Vrijeme se rastegnulo.
Traje duže nego što sam htjela -
Našla sam se pred bankrotom.
Prihvaćam.
Svjesna svoje vrijednosti (koju ne trebam opravdati i zaslužiti).
Krećem se otvorenog srca...
Prema sebi, svijetu i životu.
