* Kako se nosiš s mržnjom svijeta? Dozvoljavaš li joj da dotakne tvoje srce ili nalaziš sigurno mjesto u sebi, prostor nježnosti i brige? Sigurnost. Jesu li te rat, bolest i strah preplavili? Ponavljaš li priče svojih predaka - onih koji su živjeli u neko drugo doba, s nekim drugim izazovima, uzimaš li bespogovorno sve što su ti dali u naslijeđe? Koja je cijena? Jesi li žrtva okolnosti i iluzija... Ili si zakoračila hrabro - iako je korak bio nesiguran, a cilj neizvjestan... Prema sebi? Što ostavljaš onima koji dolaze? Možeš li osjetiti granice I dozvoliti da nisi odgovorna za tuđu krv, za tuđe strahove i sudbine, za one odbačene i ranjene? Za mrtve. Možeš li se suočiti sa sramom i zagrliti svoju snagu? Možeš li pročistiti mržnju koja se iz potisnute ljutnje, frustracije i nemoći nataložila u tvojim stanicama... Možeš li to učiniti zbog sebe? Možeš li preuzeti odgovornost? Kako bi se oslobodila. Jer... Vrijedna si ljubavi - ne trebaš ju zaslužiti. Ne trebaš se za nju boriti. Ona je tu. U tebi... I prelijeva se poput rijeke u jezera, mora i ocean... Preplavljuje te, zapljuskuje čitav svijet. * Zagrlila sam osjećaj srama, manje vrijednosti i straha. "Ja cu se pobrinuti za tebe. Sigurna si!" Zagrlila sam osjećaj odbačenosti i nepripadnosti... "Ništa ne moraš. Diši. Osjećaj i diši!" Zagrlila sam krivnju, tugu i nemoć. "Tu sam!" Grlila sam dugo, nježno, snažno - satima, danima, mjesecima i godinama... Dok napokon nisam povjerovala samoj sebi! Grlila sam i jutro i noć i svjetlo i mrak... Osjećala i radost i strast... Bliskost. Strast prema Životu. Strast prema stvaranju. Strast prema muškarcu. Strast prema svijetu. Pokretu. Vatri. Moru. Otišla sam u dubinu, u širinu, visoko, visoko, svuda uokolo - a strah je skliznuo iz zagrljaja. Nečujno. Ljubav? Ona mi ne pripada. Slobodna je. Protočna. Šira, veća, dublja... Prisutna. Dostupna. "Dišem! Osjećam! Prepuštam se!" * Htjela sam pripadati - čovjeku šumi livadi moru vjetru. Negdje, nekada, nekome. Nikome. Htjela sam putovati kroz jeku, dodir zvuka, pogled, okus mladog lješnjaka, miris ljiljana, pelud i zujanje bumbara. Htjela sam osjetiti titraj i tanke rubove kiše. Zagrliti baobab. Leći na mokru zemlju. Onda sam poželjela mravinjak, gnijezdo rode, jato i smolu pod prstima. Krdo jelena. Poželjela sam na vrhovima oštrog kamenja skinuti kožu i trčati kroz preriju, odaslati lepet u daljinu u visinu i svuda uokolo. Nisam mogla letjeti. Ugledala sam tri srne u podnožju planine i vuka u daljini. Htjela sam pripadati - I biti odvojena od svega. Moje je bilo ništa. I ništa je bilo sve. I sve je bilo ništa. Htjela sam. I držala sam to na svojim dlanovima, spuštala niz rijeku. Htjela sam. Pripadala sam. Sebi. Šumi. Livadi. Rijeci. Moru. Vjetru. Osjetila sam korijenje, deblo i krošnju. Sunce na obrazima. ###
