GETO REALNOST 1
Tresak vratima
prodrma celu kuću.
Volim lezbejke
Volim njihove napaćene duše
Loše ljubavne odnose
Strahove
Stid
Krivicu.
Prosto uživam
Da gledam kako drhte nad svojim životom
Da ga neko ne prepozna
Da mama ne sazna
Da je ne boli
Da ne umre.
Da tata ne izvrši samoubistvo
Jer ona ne voli muškarca.
Da se ne sramote pred komšijama
Da ih ne izbace iz kuće
Da ih ne odvedu na psihijatriju.
Da ih ne siluju po parkovima
Jer nemaju dugu kosu
I duge noge
I kratke suknje.
Da im se grohotom ne smeju
Jer nose
Kratke suknje
Duge kose
Duge štikle na kratke noge.
I tako u zauvek i svuda
Inverzija :
Po parkovima ih siluju poznati
Na psihijatrijama protiv sebe
Ubeđuju ih nepoznati.
Iz rodnih soba
Na ulicu
Izbacuju ih
Tužni i osramoćeni
Roditelji.
I lezbejke tresnu vratima.
Ulaze u geto.
Među svoje.
Koje mrze.
Koje vole.
Same ste to htele
Kažu
Mama
Tata
Komšije
Psihići
Sva ta vojska spasa.
Sada na Funkciji sudije geta,
U kom lezbejke
ko zna šta rade.
Reći ću vam šta radi LezGeto.
Pravi bombu
Kojom će vam svima zapušiti usta.
(“Domovina, bes mašina“, Akademie Schloss Solitude, Stuttgart, 2013.)